Ne daj da u tebi umrem
Kada jednom odem bez razloga,
ponosom,
što nas je razdvojio posve obuzeta
a otrgnuta od neispunjene želje
i zaplačem gorko za vremenom
što prošlo je
u čekanju na peronima pustim
kao gubilištima za svaki moj pogled
kojim te nisam našla,
kao grobljima
za sve naše neostvarene sreće.
Postajama,
gdje nisam dočekala da te obgrlim
svojom maramom oko vrata,
i otkrijem tajnu poljupca istinske ljubavi
u strasti
kojom bi mi nježno razrezao usne.
Pusti
barem nekad sjećanju na volju
gdje stojim
negdje još u mraku tvoga srca,
negdje na kraju tvoga uma
Ne daj da u zaborav odem.
U ime ljubavi,
ne daj da u tebi umrem.
Posve umrem.
|
