Miris kose
Mirise ti dišem sa meke kose
zavedna,kao cvijetnim poljem,
šaptom sa usta kao ptica pojem.
Ah,te su vlasi strune pjesme moje!
U transu sreće dok nas noć grli
nage su nam čežnje, riječi izvori,
prinosem duše želja da odmori
u slatkoj boli kud cjelov nam hrli.
Srce živo gori put tvoga vrata
lice na licu u mjesecu jave
gdje oči tvoje od ljubavi sjaje
ja kose ti ljubim ljepše i od zlata.
Visokim ti čelom izvija se bora
na potiljku toplom dok prste grijem
i igram se kosom,zjene ti smijem.
U mirisu tome osvanut će zora.
|
