nedjelja, 04.01.2015.
Zaključak
Blog je nastao u sklopu fakutativnog zadatka na kolegiju sociologija dizajna. Sam zadatak je bio odabrati temu koja se bavi problemima u društvu, pa sam na osnovu toga odabrala temu: „Kako odabrati pravo zanimanje?“.
Kroz svoje postove sam pokušala ljudima što više približiti problem ove teme i kao što sam već prije u jednom od svojih postova rekla, nije mi bila namjera ljudima tražiti njihovo savršeno zanimanje nego ih potaknuti na razmišljanje. Činjenica je da sve više ljudi pristaje na kompromise prilikom odabira zanimanja, vode se za onom izjavom: „Tu je dobra plaća.“ ili pak: „Ovo zanimanje je traženo.“, a da zapravo uopće ne razmisle da li je to zanimanje za njih.
Svi imamo pravo ratiti ono što volim, bez obzira o kojem zanimanju se radi. Zaboravite na predrasude, zaboravite na sve one barijere za koje mislite da vam stoje na putu i jednostavno krenite u ostvarenje svojih snova.
Kao što je jedan od mojih omiljenih književnih likova rekao: „If your eyes could speak, what would they say?“ – Max Wandenburg
Što bi vaše oči rekle? Što zapravo volite raditi u životu?
By: Marinela
- 17:50 -
Plakat bloga
Odabir pravog zanimanja je poput labirinta. Moraš odabrati pravi put.
- 16:26 -
petak, 02.01.2015.
Ljudi koji su promijenili svijet
Znate, cijeli svoj život slušam kako velike stvari mogu postići samo oni sa posebnim darom, talentom s kojim su rođeni. Svi uvijek traže te posebne ljude, talentirane ljude....na kraju jedino koga vidimo su ljudi koji sami sebe forsiraju kako bi se uklopili u zadane društvene okvire, a da pri tome nisu pretjerano pametni niti talentirani. Svijet ne mjenjaju ti ljudi. Oooo, ne.
Svjet mjenjaju upravo oni koje ste otpisali! Oni koje ste najviše ubijali u pojam svojim bahatim stavom i ponašanjem. Oni koje se niste udostojili uopće pogledati!
Svijet mijenjaju obićni ljudi sa srcem, pojedinci koji se usude biti drukčiji i koji bez obzira na sve negativne komentare nastave sa onim što vole! To su ljudi vrijedni spomena!
Uživajte u videu, jer je definitivno vrijedan svakog pogleda!
Ljudi koji su promijenili svijet
- 00:14 -
Prekvalifikacija
Znam, znam, znam.... Kada se čuje riječ prekvalifikacija odjednom sve uhvati neka nelagoda, jer jedina situacija kada smo uopće javno čuli za nju je kada je povezana sa zvodom za zapošljavanje i nedostatak radnih mjesta. Ali....zašto bi jedna jedina riječ trebala biti toliki bauk? Ne mora značiti da na prekvalifikaciju idu samo one osobe koje sa svojim zvanjem ne mogu naći posao, na prekvalifikaciju imaju pravo svi čak i oni koji se u svom zanimanju apsolutno ne nalaze.
Želja za prekvalifikacijom se najčešće javlja u situaciji kada zapravo shvatimo da posao koji radimo nije za nas, da nas ne čini sretnim i da nas iscrpljuje do krajnjih granica. Ponekad mislimo da smo rođeni za neki posao, sve svoje napore uložimo da se zapravo time i bavimo, a kada uđemo bliže tome, kada vidimo sve one segmente za koje nismo niti znali da postoje shvatimo da mi nismo za to.
Bit će dana kada ćete se osjećati kao da ste jedini na ovome svijetu koji se našao u toj situaciji. Pitat ćete se zašto se baš vama to moralo dogoditi, od svih tih silnih ljudi na ovome svijetu. Osjećat ćete se usamljeno i neshvaćeno. Ali sjetite se svih onih dana kada ste se probudili ujutro i bili prisiljeni ustati iz kreveta i otići na posao koji mrzite – da naglasim, to sada nema nikakve veze sa onom lijenošću koja uhvati svako biće s vremena na vrijeme. Sjetite se samo koliko truda ulažete u to da se natjerate da predurate sve one silne kritike na vaš račun, sve one ljude koji imaju nos do neba i misle da su nedodirljivi. Sjetite se sve te energije koju ste iscrpili iz sebe samo kako bi se natjerali da se pokrenete. Na kraju dođete kući ljuti, nervozni, živčani i nesretni a zašto? Zato što radite nešto što ne volite. Iz dana u dan polako gorite, sve dok jednog dana ne pregorite. Nesvjesno prestanete uživati u svim onim stvarima koje su vas nekad veselile, koje su vam mamile osmijeh na lice. Otupite na sve osjećaje, jer ste se na kraju naviknuli na konstantni neuspjeh.
Znate, uvijek je teško biti izuztak, teško je biti pojedinac u masi...ali nitko ne zaslužuje biti nesretan. Upravo zato postoje sve više i više mjesta gdje se nude prekvalifikacije. Nije sramota donjeti pogrešnu odluku, sve je to dio života. Poanta svega ovoga je u tome da sami sebi pružimo novu priliku za nov početak.
- 00:11 -
Problem ove teme
Život je zapravo jedna vrlo čudna igra, nikada ne možemo znati što nas očekuje. Svi mi želimo biti sretni, ali zapravo nikako da postanemo svjesni činjenice da se život sastoji od uspona i padova. Zapravo, iz svih naših pogrešaka trebamo izvuči ono najbolje. Kako da ne – rekla bi sama sebi, ali zapravo je to istina.
Tako dolazimo do najvećeg problema ove teme, jer kada postanemo svjesni da smo odabrali pogrešno zanimanje kao da nam se svemir sruši. Počinjemo kriviti sami sebe što smo uopće dopustili da do toga dođe i ne možemo si oprostiti tu pogrešku. Krivimo sebe i sve oko sebe, proklinjemo dan kada smo donjeli takvu odluku, a zapravo uopće nismo svjesni da je u tom trenutku kada smo donosili odlutku ona bila najbolja. To je vrlo teško za čuti, a još teže je pomiriti se s time.
Vrlo je teško razumjeti osobe koje se nađu u takvoj situaciji, svi misle da pretjeruju i da će ih to s vremenom popustiti. Svi samo slegnu ramenima, naprave izraz trenutnog sažaljenja i ne dožive osobu koja se bori sama sa sobom jer se našla u situaciji iz koje ne vidi izlaza.
Iz nekih razloga pojedinac se uvijek nada da će ga barem oni najbliži razumjeti, ali to se u većini slučajeva ne dogodi. Što sad? Kako dalje?
Vrlo jednostavno. Duboko udahnite i uzmite vremena samo za sebe. Sama činjenica da ste priznali samom sebi da ste pogriješili u odabiru zanimanja je velika, jer se neki čak niti to ne usude. Ne očekujte od drugih ljudi ništa. Sva ona silna očekivanja koja imate u glavi, najčešće se nikada ne realiziraju. Imate sebe i to je jedino što vam je preostalo. Jedino vi, pojedinac, može pronaći izlaz iz tog očaja u kojem ste se našli. Zamislite da ste u labirintu, zamršenom labirintu u kojem ne znate put prema izlazu. Takav je život, jedan veliki labirint u kojem samo morate tražiti puteve. Ako ćete ući u slijepu ulicu i bojeti se vratiti, onda zapravo nikada nećete saznati što ste sve mogli postići. Teško je usuditi se, ali živjeti u nepormišljenoj odluci zbog kojeg ste okusili život u očaju i nezadovoljstvu nije vrijedan sve te energije koju trošiti samo da se natjerate na nešto.
Ono što ja zapravo želim postići s ovim blogom je pokazati ljudima da uvijek postoje mogućnosti, šanse za nekim novim i boljim zanimanjem od onoga što trenutno radimo. Poanta ovog bloga nije u tome da ja ljudima biram što će raditi u životu, već im ukazati na to da razmisle prije nego što donesu bilo kakvu odluku.
Život je jedan i u njemu trebamo maksimalno uživati!
- 00:09 -
Predrasude o određenim znimanjima
Ponekad ljudi, čak i u ovo relativno liberalno doba, imaju previše konzervativno mišljenje što se odabira zanimanja tiče. Drže se nekog ne pisanog pravila da se zanimanja dijele na muška i ženska. Baš kada pomislimo da smo našli savršeno zanimanje za sebe, idila se naglo prekine i kao mlaz hladne vode nas pogodi izjava:
„Zar to nije muško zanimanje? Kada si vidjela i jednu ženu da to radi?“
Da, naravno da predrasude postoje, ali zar je vrijedno odreći se vlastitog sna samo zbog toga?! Tko kaže da žene ne mogu biti dobri piloti ili pak presretači na autocesti?! Tko kaže da muškarci ne bi bili dobri odgajatelji u vrtiću ili pak frizeri i ne, nisu zbog toga odmah homoseksualci!
Ako u nećemu istinkski uživate onda ne bi trebale postojati nikakave barijere. Usudite se biti jedan od milijun, usudite se biti drukčiji jer kako je rekla Coco Chanel: „Da postanete nezamjenjivi, jedan uvijek mora biti drukčiji!“
Kao mali poticaj istaknula sam ovaj kratki video klip. Nije nešto veliko, niti bombastično, ali u svim segmentima predstavlja ovaj dio poglavlja o zanimanjima. Uživajte!
Predrasude o zanimanjima
- 00:04 -
