Snovima
12.09.2009., subota
Neželjeno dijete
|
Tako mi je užasan sad osjećaj. Tuga, usamljenost.. a kod nikoga od ljudi koje znam ne osjećam da je tu zaista, kraj mene.. Takvi smo mi ljudi. Zaboravljamo, vječito zaboravljamo.. Na braću svoju. Ubijamo.. ubijamo jedni druge; ni ne znamo kad sve ubijamo.. Neželjeno dijete Sive, žarko sive su mi rane Bolesno ranjive te su misli Kao da je umrlo u meni srce koje tuče mi kroz dušu Kao da su me ubili dani što nebom prolaze Ljudi što me nose, ta zemlja Zla; ne pitaju za mene, ne mare Ubiti će me, ni ne znaju Da ja već umirem kao otrov u mojem dahu umrtviti će se krv moja kao more A toliko želim da živim, toliko žudim da dišem Ja sam malo, neželjeno dijete.. |
