Snovima
19.09.2009., subota
Usamljenost
|
Kad pogledam unazad svoj život, vidim samo crnu rupu bez ljubavi.. a sve je tako brzo prošlo. Čudno zaista nekima što to govorim, jer imam 25 godina. No ipak, govorim to. Žalosno, što to moram reći, ali tako je. Tako se usamljeno osjećam.. Jedino što oduvijek želim u svojem životu je da volim, i da netko mene voli. Toliko izlazaka, toliko prilika, i toliko neuspjeha. Toliko razočaranja u životu. Toliko zapravo malo ženskih prijatelja imam. Toliko im malo prilazim.. jer me uvijek redovito odbijaju.. Toliko vjerovanja ljudima, toliko povreda, toliko nevjerojatnih situacija da ti se slama srce. Toliko nade.. i sve propadnu kao pijesak u rukama. Danas su žene postale takve da je to nevjerojatno.. Kad sam jednoj curi rekao da želim ovakvu curu: "Kakve je volim cure.. Nije mi toliko bitan karakter - u smislu da ona možda mora imati samopouzdanja.. to mi ni najmanje nije bitno kod cure. Mirne, skromne, osjećajne volim. Kažu da skromnost čini čovjeka; ja se slažem sa time. Kojoj ne smetam nikakav, bio sretan ili tužan, sa kojom mogu baš o svemu razgovarati. Iskreno, super je ako je ženska sexy i sve to. No prije svega želim zrelu i normalnu osobu. Koja me neće voljeti samo ako sam nasmijan i dobro ispadnem u društvu, nego će me voljeti bezuvjeto bez obzira na sve; zato jer voli moju dušu i moju dobrotu. Eto - koja bude takva, takva je za mene." Ovo mi je odgovorila: "Hm normalna i zrela,moram ti reć iskreno da cure više nisu kao nekad..nemoj misliti samo da sam sada neka ženetina ali ono,ne sviđa mi se ponašanje cura danas..mislim da ćeš jako teško naći takvu curu,ali sve u svemu želim da što prije nađeš takvu curu :)" Žalosno je što cure više nisu takve. A ako se ne vidi, znači da ni ne želi da se vidi. Čini se da je meni ipak suđeno da budem uvijek sam.. ne znam..kad pogledam svoj život, tako mi se čini. I uvijek je nešto, čak i kada napokon upoznaš nekoga preko neta ili neznam kako: ili te se zaboravi, ili samno najednom nađe dečka, ili joj se ne sviđaš.. Život Za nositelje nade, ovaj život je često, samo ružna mrlja Samo turobna planina, u kojoj brat brata ne može pronaći Rođeni smo svi da umremo To je činjenica I umiremo polako, čitav život Pogotovo oni koji snove dišu, koji Vjeruju u snove Oni će umirati dok san ne dobiju Čitav život trudimo se dobiti ono za čime žudimo.. Rečeno je: "Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!" "Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!" "Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze." "Tko može shvatiti, neka shvati". |
12.09.2009., subota
Neželjeno dijete
|
Tako mi je užasan sad osjećaj. Tuga, usamljenost.. a kod nikoga od ljudi koje znam ne osjećam da je tu zaista, kraj mene.. Takvi smo mi ljudi. Zaboravljamo, vječito zaboravljamo.. Na braću svoju. Ubijamo.. ubijamo jedni druge; ni ne znamo kad sve ubijamo.. Neželjeno dijete Sive, žarko sive su mi rane Bolesno ranjive te su misli Kao da je umrlo u meni srce koje tuče mi kroz dušu Kao da su me ubili dani što nebom prolaze Ljudi što me nose, ta zemlja Zla; ne pitaju za mene, ne mare Ubiti će me, ni ne znaju Da ja već umirem kao otrov u mojem dahu umrtviti će se krv moja kao more A toliko želim da živim, toliko žudim da dišem Ja sam malo, neželjeno dijete.. |
07.09.2009., ponedjeljak
Abortus
|
Jeste li znali da ljudsko srce počinje kucati već 19 dana nakon začeća. Dok roditelji dakle još ni ne znaju, za novi život. Sa ovom informacijom, možda bi mnogi preispitali svoj moral. Zaista, tko počini abortus, ne počini ništa drugo - nego hladnokrvno ubije. Treba postaviti pitanje, da li je važnije - da netko lagodnije živi, ili da netko uopće živi. Žalosno je što se u današnje vrijeme 'demokracije' promovira sloboda govora, koja drugome u isto vrijeme život oduzima. Evo jedna pjesma tome u čast... gdje je tema i grižnja savjesti. Alisa pakao Alisa, nije li zastrašujuće? Alisa, nisi li prestravljena? Alisa, nije li prelijepo? Živjeti život u strahu Ne gledaj iza ugla Mogao bi se tamo šuljati Ispod kreveta noću Opet si budna do zore Alisa pakao, tvoja misao se počinje savijati Alisa pakao, ne postaje li ti hladno? Alisa pakao, izgledaš tužno Alisa u paklu, što još možeš učiniti? Alisa Počinjem svoju vladavinu, život odvratan u tvojoj misli Plačući, izgubila si lutku Nije vrijedna kune Alisa pakao, tvoja misao se počinje savijati Alisa pakao, ne postaje li ti hladno? Alisa pakao, što tražiš? Alisa u paklu, brzo ću zatvoriti vrata Sjedeći u kutu, gola si i sama Nitko ne sluša tvoje strahove, ti si me stvorila Alisa, nije li zastrašujuće? Alisa, nisi li prestravljena? UMOREN SAM KOD PORODA Ubijam ovu zadnju scenu Ti si u podrumu Zatočena sa LUDOŠĆU Alisa pakao, što si tražila? Alisa pakao, kako zatvaram vrata Alisa pakao, ovdje ćeš živjeti Alisa pakao, Alisa živi u paklu |
05.09.2009., subota
Snovima
|
Dobra ti večer Strani čitatelju i čitateljice što hranio si dušu moju pogledima Večeras se rodilo u snovima mojim djelo; da stvarno kao java bude to doživih, dosanjah, kažem svima Ovo mjesto je gdje ja živim To je utočište srne kad ju lovac vreba To je temelj, suha noćna žega Od zdenca do nepca Ovo je temelj sna, što živjet će kroz vrijeme Tu će blistati, tamne sovine sjene.. |
