O međuženskim odnosima

Svi danas nešto jedu uskrsne delicije, a ja sam nakon obavezne posjete roditeljima čisto iz tradicijskih razloga i ranojutarnjeg obilatog doručko-ručka, odlučila otvoriti butelju traminca. I dušu. Jučer smo na rođendanskim kolačima u jednom od centara koji ima garažu,(kišilo je, pa da ne kisnemo), sjele nas tri i lamentirale o bitku. Oko nas su bili neki drugi, užurbani ljudi koji su sumanuto zujali okolo punih vrećica i trošili svoje bonove koje su im dali poslodavci da se pošteno najedu. Nas se to baš i nije pretjerano doticalo, naši poslodavci nas nisu nagradili ni s 50 kuna jer valjda ne zaslužujemo, ali smo guštale u kavi i kolačima u jednoj od razvikanih slastičarnica u gradu. I tako smo se usput dotakli i tema o ženskim odnosima. Ono, tipa frendice, šogorice, kolegice... Moj zaključak je vrlo vjerojatno, malo ekstremniji s današnjih 40 plus kuki, od mene, naivke iz Hlebina, pred 10 godina. Jednu stvar sam naučila kroz život, a to je da smo valjda većina nas osuđeni na neku stanovitu količinu prolaznika kroz život, dok je onih trajnih, bezrezervnih, "krvibihtidaladatreba" odnosa, puno, puno manje nego što bi netko sa svog subjektivnog stajališta mogao očekivati, a svaki dan se sve više i uvjerevam u to i razočaravam u ljudsku vrstu. Uzmimo na primjer, prijateljice...koje su tu bile više desetljeća, cijelo djetinjstvo, srednju,faks, post faks razdoblje, te upoznale neke tipove zbog kojih su ostavile svoje dugogodišnje partnere, instant ostale trudne s tim zamjenskim tipom i nestale...takvu imam jednu, nadam se i jedinu u životu. Nedavno sam je vidjela na ulici i odlučila proći iza njenih leđa jer me nije skužila. Valjda sam ja jedna od rijetkih koja gleda ljude koji joj ulaze u vidokrug i ne može mi se desiti da nekog poznatog ne primjetim u moru ostalih. Očito sam tu drugačija od većine. Očito sam i njeno susretanje u zadnjem trenutku odlučila izbjeći i izmijeniti s njom par učtivih rečenica, a zapravo me više ne zanima jer ja broj nisam mijenjala otkad imam mobitel, a ona je radikalno promijenila sve, od stana, broja, pa očito i ljude s kojima se druži. Ako višedesetljetnoj prijateljici ne možeš reći da si zgranut njenim postupkom i ako ti to uzme za zlo, onda to prijateljstvo zapravo i nije bilo ono što si si utvarala da je bilo. I nema druge nego je pustiti da počiva u tvom sjećanju. Ona stara ja od pred deset godina bi zastala, učtivo izmijenila s njom par rečenica, načelno dogovorila kavu za koju znaš da se nikada neće dogoditi jer je njen današnji muž kreten koji joj ne da mrdnut nikamo, a njoj je to cool jer valjda smatra da joj na taj način iskazuje ljubav, a ne svoju bolesnu ljubomoru i krkanluk.
Ono što sam isto tako skužila s vremenom da moraš biti vraške sreće da ti se potrefi da se slažeš sa šogoricama i kolegicama. Sve to može na prvu izgledati divno i sjajno, odlazite skupa na kave, pauze na poslu, koncerte, kazališta, vikende na moru, shoppinge, wellnesse, vozikaš ih kud im se ćefne jer njima frajer ne da auto ili ga smatraju nepotrebnim troškom, još ti spomenu kako ti bolje zarađuješ od njih, pa se možeš kurčiti gotovo novim autom, a onda kad im otvoriš dušu i skuže di si mekan, počnu to koristiti protiv tebe u smislu ili da ti krenu spuštati, podmetati sitne ili krupnije propuste i na neki način da krenu izdizati sebe, ne bi li tebe omalovažavale, bilo da se radi o poslu ili tvojim životnim planovima i prioritetima. Zadnje navedeno, omalovažavanje, je naročito izraženo s kolegicama. S obzirom da radim u istoj firmi već ohoho godina, mogu reći sljedeće: NEMA prijateljstva na poslu. Nemojte niti pokušavati. Muškarac nikad neće slagati frku/podmetati drugom muškarcu. Žena ženi bude. I to je tragedija. Neke od njih su totalno prozirne, iščitavaš im zavist i prezir iz očiju, gotovo je opipljiv taj njihov jal, a deklariraju se kao veeeelike vjernice. Druge su suptilnije u tom prijetvoru, ali kužiš da se negdje usput dogodio neki switch kod njih, a ne kod tebe, pa prihvatiš taj đir, ali ubaciš jedan ogromni ignore ispred njihovog imena, dođeš, odradiš svoj posao i odeš kući, bez da se ponudiš pomoći joj njen dio. Ona stara ja, pitala bi se gdje je stvar otišla ukrivo, pokušala bih se svidjeti svima, danas me zabole kiki baš...Kao da nije dovoljno što smo manje plaćene, što manje napredujemo, žene još i jedna drugoj vole podmetati...Nije da sad otkrivam toplu vodu, svaka od nas je imala barem jednom jednu od sličnih situacija koje sam navela kao primjere iz svog života. Poanta priče je da što prije postanete svjesni prijetvornosti ljudi oko sebe, to prije ćete skužiti da vrijedi samo ona: uzdaj se u se i u svoje kljuse. Kljuse može biti vaš partner, vaš položaj, vaši stvarno iskreni prijatelji, vaš materijalni status (tko kaže da pare, nisu bitne, laže). Za sve ostalo, tu je mastercard. Otfikarite ljude krpelje i ostale nametnike iz svog života, ionako je poznato da bogomoljke odgrizu partneru glavu nakon sexa, pa nemojte biti taj koji će ostati bez glave nakon što te isprcaju. Nemojte se davat jebavat, naročito ne u mozak od strane ljudi koji vam mogu biti zahvalni što ste s njima uopće željeli provesti svoje vrijeme. Life goes on, keep your head high. I da, popila sam samo deci traminca dok sam ovo pisala...ali vama ta informacija vjerojatno nije bitna. Izgleda da dižem ovaj blog iz hibernacije. LOL.