Novi post

Postalo je nepisano pravilo da ovdje jako dugo ne napišem ni slova pa me onda napadne inspiracija, kao danas, recimo. Zapravo, spopadne me spoznaja o prolaznosti vremena i života jer se sutra vraćam na posao. Na svu sreću imam posao i kako stvari stoje neću dobiti nogom u dupe. I mogu reći da mi već, ma kako to čudno nekome može zazvučati, pomalo fali ta gungula, telefoni i druženje s ekipom s posla. Jer su ok, manje više...Ispucavam zadnje sate starog godišnjeg. I uživam ko prase ne radeći ništa pametnog, osim što pijuckam Vukovarsko pivo (predobro je, obavezno probati). Gotova je zajebancija. Sutra opet košuljice i štikle. U zadnje vrijeme sam se nekako primirila, iako svi pred ljeto polude razmišljajući o tome kako će skinuti par kila, utegnuti se, otići na 17 kavitacija i staviti lokot na usta....Ja sam, naime, uspjela zahvaljujući svom izostajanju sa svojih redovitih aktivnosti nakupiti dvije kilice. Doduše, nije da to nije imalo veze s drugim stvarima, recimo, gore spomenutom spoznajom o prolaznosti vremena. A ta spoznaja je rezultirala nalazima u kojima su mi spomenuli neke degenerativne procese koji dolaze s godinama. I onda sam ja ostala paf. Jerbo sam svojoj teti doktorici rekla da kako je to moguće, da to što ona meni kaže imaju stare bakice i da mi se to nimalo ne sviđa. I šta da radim da to nekako umanjim ili spriječim. Reče ona, bavite se i dalje time čime se bavite. I onda sam, narafski, nastavila s tim, a bolovi ne jenjavaju, baš naprotiv. Ponovo moram ići fizijatrima, a to mi automatski radi flashback u glavi na prošlogodišnji odmor kada sam u cik zore bila u bolnici i primala tamo neku varijantu elektrošokova, ma kako oni to zvali službeno. No dosta o mom jeremija statusu. Godišnji odmor sam iskoristila za neka druženja, preslagivanja, obilaženja sniženja i svega onog što bi svaka djevojka poželjela, uživanja u njegovom zagrljaju. Zapravo, realno gledajući, ja sam baš sretna. Zato se valjda toliko rijetko i javim. Uživam u izletima, a evo uspjelo mi se dogoditi i da tri puta ove godine završim na moru, a nijednom se ne okupam. Ali za nekih mjesec dana ću to sve nadoknaditi. Idem tamo gdje je sve po mom. Ali o tom potom. Sličica u gornjem kutu je samo jedna u nizu iz krasnih mjestašaca koja sam posjetila zadnjih par mjeseci. Ako je dobro za Gatesa, dobro je i za mene.