Jesen, grlobolja i eskimke

Iako sam rođena u jesen, ne volim je. Eto i zašto. S nestankom toplijih dana, već godinama tradicionalno, u prvom tjednu tog godišnjeg doba ja postanem šmrkava. Kišem, kašljucam, grloboljim i slinim po maramicama. Nije niti ova jesen izuzetak po tom pitanju. Uspjela sam odnjegovati i divno ogromnu groznicu na usnici kojoj ni tuba Herpelexa nije pomogla da se makne. Gotovo je sa životom, krećem u vegetiranje. Hiberniram ko medo do proljeća, a tada obično slijedi isto takva prehlada, u slučaju da ih preko zime ne skupim još jednu ili dvije. S obzirom da na poslu uglavnom sjedim, a na podu imam mramor što baš i nije zahvalno, uglavnom sam zgrbljena ko Quasimodo za radnim stolom. Od cvokotanja. Do mene u sobi bivstvuju kolegice koje obožavaju otvarati prozore tako da zuji propuh sa svih strana, dane uglavnom provedem već sad u vestama, a ponekad i jakni, kao danas. Ali njih to ne dira. Samo mi kažu da se maknem od njih da ih ne zarazim, a ne kuže da sam mimozasta i da su njihova sumanuto duga luftanja tijekom cijelog dana kriva za to. Zapravo, one nisu ni svjesne da bih se ja vrlo rado maknula od njih. Trajno. Inače nisam zlobna, ali došla sam do zaključka da ih ko morževe grije salo kojim obiluju. Doduše, ponekad i potrčim na poslu. Kad se glavni prodere jer ne zna čemu služe oni interni brojevi koji su mu uredno zakeljeni kraj telefona, ali tako rade i ostali. Samo čekam da se netko strmopizdi niz stube. Inače, postala sam tražena roba na poslu. Kad nekom crkne net, aj' ti to sredi, pa sredim, kad ne znaju nešto na kompu, ajd pomagaj, pa pomognem. Fascinantno mi je da radim s ljudima koji rade na istom poslu dugi niz godina, a da su tako informatički neinformirani. Ono što mi je smiješno je da sad očekuju da im šerafim i kompove i sređujem programe u kojima uopće ne radim jer jednostavno moj opis posla nije vezan uz njih, a koji svako malo naprave neko tiltanje, pa ja ispadnem da sam kriva jer sam, eto prčkala po serveru dan prije. Doduše, ima nekih stvari koje su mi ipak drage kad je jesen u pitanju, ali su uglavnom vezane uz iće i piće, tipa kesteni, mošt, orasi i branje gljiva. Samo za te aktivnosti mi jedino preostaje vikend, a on je uglavnom prekratak. S obzirom da je tek ponedjeljak, baš si razmišljam, bi li bilo pametno sutra ponijeti kalorifer ili termofor sa sobom? Doduše, u srijedu ću se dobro ugrijati na Cultu. Možda u četvrtak ondak ne budem pothlađena. Zapravo, sigurna sam da će mi biti toplo. Bar oko srca.