08
petak
kolovoz
2008
John Wayne oliti where have all the cowboys gone?
Bijah u planinama ovijeh prošlih dana. Bilo je lijepo, prelijepo čak, sunčala se, kupala se, špricala šlaufom u badiću ko klinka, roštiljala, prala suđe, ribala roštilje, oprala i auto šlaufom tamo, čistila viksu, bedinala svog psa, sjeb.. si nokte ful, ma milina. Ke idila, za sapunicu, ali bez Hose-Fernanda ili kak se već zovu ti frajeri koji dojašu na konju i imaju kaubojski šešir na glavi i padaju na skromne djevojčice lajk mi. Esmeralda (oliti ja) je unatoč tome nosila pletenice i glodala travke s polja uživajući u pejzažu. I moja kujica Bella također. Doduše ona nema dovoljno dugu dlaku za pletenice. Mazila je Esmeralda i konje, ali se nije odvažila na jahanje istih. Jerbo ja se konja bojim. Ovi iskonski konji mi izazivaju neko strahopoštovanje, otprilike kao i pametni muškarci koji k tome imaju i oku nevidljive kvalitete i manire, ak me razmete. Igrala se Esma novim gadgetom kojeg si je kupila u omiljenom joj dućanu tehnike kojeg volem više nego sve dućane s cipelama i dronjcima. Nepogrešiv je što se tiče povratka bio, jedino nisam znala kak se zvalo selo gdje smo bivstovali, Žumberak biješe to, a gazda vikse bješe u drugom autu, pa se nije dalo naći to mjesto putem satelita, odnosno nisam znala ime koje bih ukucala...Nevermind, ali poslužit će svrsi ubuduće...Uglavnom, hrpa mesine, tikvica, paradajza i luka dovoljno za omanju vojsku, cuge, ptičica i ptičurina, pokoji stršljen, muha, mravac u travi, susjedi koji su daleko i nezainteresirani za išta osim za svoj vlastiti voćnjak ili miris vlastitog roštilja, sve neke face koje tu dolaze s obiteljima ili ljubavnicama, tu i tam koja ekipa mlađarije (hm, tepam si..) koja navija stare rockere i heavy metalce iz 80'tih i đuska na terasi nakon krkačine folirajući se da su klinci, ali piju malo skuplja vina od Ribara i Beppa iz čaša na stalku i trkeljaju o poslu, kreditima ili bivšim komadima...nije baš kao scena iz pjesme roštilj od HP, ali nije ni puno veći odmak od toga. Jedino što nismo oženjeni, iako poneki uspješno uzgajaju škembe naprijed i imaju brade masne. Sjedeći tako pogleda uperenog u daljinu dok je dlakavica skakala oko mene umjesto jednog gore navedenog primjerka, upitah se, gdje su svi kauboji koji bi učinili sve za svoju damu? Recimo, oprali suđe nakon krkačine, počistili smeće, uredili viksu prije odlaska i slične radnje jerbo takvo što uvijek po defaultu zapadne žemske. Odgovor se nametnuo sam od sebe:hiberniraju negdje, na moru su ili zauzeti. Ili vole dečke. A to onda dođe egal. Pitam se ima li još negdje romantika starog kova koji su u stanju otvarati vrata, pomoći nositi nešto, iznenaditi buketom poljskog cvijeća, donijeti ti topla peciva za doručak,oprati auto skupa s tobom ili ti samo proći prstima kroz kosu, prigrliti te kad si u banani i poljubiti te zaštitnički u čelo. Možda je ta priroda tamo utjecala da se probudi ona hiper romantična crta u meni, a ako pogledate fotkice u prilogu skužit ćete i zašto...Nada umire zadnja, možda se pojavi jednog dana i moj John Wayne, a do tada, preostaje mi da s vama podijelim svoj ultimativni ljetni hit uskrslog Billy Idola...Pogađate, hit se zove John Wayne i nalazi se na njegovom novom albumu na kojem uz stare hitove ima i dva nova koji su pun pogodak..
komentiraj (25) * ispiši * #
04
ponedjeljak
kolovoz
2008
Mačić & Co.
Da, da, možda sam vam dosadna, ali eto, opet ja o mačiću, ovaj put sam bila potrebita asistirati pri kupnji transportera za vožnju autom, odlasku veterinaru, kupnji klope, čišćenju od glista, buha i ostalih parazita, zaboravih im ime, uglavnom nešto kao onaj cerumen u uhu, ali ako vam mačka to ima u uhu onak vidljivo i točkasto, i to je neka živina koju treba maknut nekim premazom, pa onda i ispiranjem uha nakon nekih 7-10 dana...Ipak je mali pokupljen s ulice i tko zna koliko je na njoj obitavao i šta je sve još mogao pokupiti.. I tako to, dočekala ja novog gazdu maloga miceka u Prečkom točno u podne, ko da se dogovaramo za dvoboj, a ne za posjet vetu u Španskom. Veli teta doc da ima najviše 3 mjeseca i da je 1,20 kg težak, a mogu vam reći da mu je škembica narasla unazad ovih tjedan dana, šta jes, jes, a i dobio je mali knjižicu, pikicu, kapljice za oči, onu pastu za gliste, frontline protiv buha i kad je napokon sav pokisao izašao iz ordinacije slijedio je odlazak po klopu i transporter u Drivnje. Novi gazda se odlučio za košaru-transporter i Hills (samo najskuplja klopa, a do pred tjedan dana je jeo travu od muke) 
i onda smo, s obzirom na 500 stupnjeva danas vani, odlučili smočit grla nekim pićem kod Maria u mom lokalnom bircu. Dok smo mi kafenisali, mali je spokojno ćorio u svom novom transporteru od pruća. I tak, prešli Božo i ja na „ti“, s obzirom da ima nekih par godina više od mene, dogovorili se da se čujemo ak bude neka frka za čuvanje malog dok on putuje, pričali malo o poslu, čovjek radi u istoj branši kao i ja i da stvar bude zanimljivija još, pozvao me van nakon što je onak naokolo nekim općenitim upitima ispipavao teren. Nije prstenovan, koliko vidjeh. Lik je ok, ali ne znam baš...međutim kad sam kasnije curama pričala o tipu, da je jako velika dobrica i kako je zaljubljen u to mače čak i malo puno za frajera, spomenula koliko firmi ima, kaj vozi i to, jednoglasno su mi rekle da nisam normalna ak ne odem s njim van. Iz skupljenih iskustava, što tuđih, što vlastitih otprije, odgovorno mogu tvrditi da netko može imati sve pare ovog svijeta, ali da to ama baš ništa nema veze s kvalitetom karaktera i fer odnosa prema drugoj strani, tako da ni ovog puta niti pokretnine niti nekretnine neće biti bitne, pogledajte samo Simonicu koja govna je gutala. Vjerujem da bi bila puno sretnija s nekim referentom iz Porezne uprave, nego s onim patološki ljubomornim tipom, no to je već tema za neki drugi post, koji vjerojatno ne budem nikad napisala. Ak niš drugo, bar ću na špancirfestu imat društvo za gemišt u vidu autohtonog vodiča po birtijama. A i treba ponovo posjetit par hramova dobre klope tam...
A do tada, ko živ, ko mrtav. Moj godišnji je tek počeo, a već se opako tulumari, roštilja, penje po brdima, kupa, Lenny je preksutra, a Maideni malo iza toga. Auto je willing & able, napunjen do ibera, a ja već u niskom startu. Ihaaaaaaaaaaa. Dugujem vam već par izvještaja, sve krcato događanjima, ali o tom potom, kad se malo naspavam. Evo slika s današnje kave s micekom, čisto da vidite da je sad čist i deblji, doduše, fotkano je mobitelom, pa fotke i nisu nešto predobre:
komentiraj (13) * ispiši * #
