Ljeto nam se vratilo

Štovano čitateljstvo,
Iznenadio me broj vaših komentara na zadnji post, pa da se ukratko osvrnem ovim postom na sve izrečeno s vaše i s moje strane...Moj odgovor na tu ponudu bio je negativan iz jednog jedinog razloga-ponuđena mi je manja lova u startu i ko što netko od vas reče, znaju prodati spiku da je to početnička lova koja će rasti, pa onda ostane na tome idućih par godina. Ne tvrdim da bi žena tako postupila, ali na kraju krajeva, kad prelazim, preći ću na veću lovu ili na istu i to odmah u startu, ako je u pitanju nezadovoljstvo radnom okolinom i kolegama. Razlika je bila oko soma i pol kuna manje, što je meni u ovom trenutku, velika razlika. I stoga odlučih ostati ovdje gdje jesam dok se ne stvori neka druga šansa, a stvorit će se, u to sam sigurna, jer se ni na ovo nisam nigdje službeno prijavila nego došla preko usmene preporuke. Osim toga, čemu sam sebi smanjivati mjesečne prihode, kad su troškovi svega, ponajviše benzina, otišli u nebesa. A sada o veselijim temama, počela je sezona roštiljanja, pa se mezi naveliko. Malo se doma roštilja, a malo u susjedstvu, gdje je muž od frendice s ponosom donirao svoj lovački plijen. Ja kao ja, rekoh da neću jesti Bambija, ali moram priznati da je lik koji je kuhao gulaš, inače profesionalni kuhar i da je stvar vrhunski pripremio, a sastojci su bili osim gore navedenog i veprovina i sve je bilo jaaako fino. Sve je obilato zaliveno domaćim vinom. Sjedilo se u vrtu s pogledom na vinograd iz kojeg je vino došlo i bila je to jaaako dobra večer od koje sam dva dana dolazila k sebi jer se zaružilo do zore. Jedna od tema je bila i sezona godišnjih koja dolazi, a to mi je jako bolna tema jer se kod mene još ništa o tome ne priča, makar su svi podastrli svoje želje, ali odgovora još nema. Ali ako niš drugo, kupila sam si badić onaj ala Halle Berry, makar namakala svoje truplo u plastičnom bazenu na terasi ovo ljeto uz snimke šuma valova s kompa. Sve u svemu, ovaj vikend sam se opako ulovila reduše po stanu, preslagujem ormar konačno, peglam ko na normu unatoč vrućini vani i konačno sam riješila pitanje usisavača koji je crknuo kad je sve ono lančano pokrepalo (ako prevrtite par postova unazad). Toliko sam zabrazdila u pranje i čišćenje da sam u napadu reduše, okupala i psa i auto oprala tako kao da ga sutra stavljam u oglasnik. Akonto oglasa, baš si razmišljam kako bi bilo zgodno prodati moje dvije palme. Visoke su oko 170 cm, brižno odnjegovane, ali mi postaju problem kad završi sezona da mogu stajati vani. Znam da su u vrtnim centrima one nekakve jadne bile po tri soma kuna, a ove su fakat super, razgranate i samim tim idealne za neki ured ili ugostiteljski prostor. Ako ima zainteresiranih, poslat ću fotke na mail, a za cijenu i transport se dogovorimo...Eto, toliko od mene za danas. Za kraj, eto slike badića, nije baš iste boje, niti sam stasita ko Halle, ali gušti su gušti...