AFŽ dan

Jučerašnja subota kao takva ući će u jedan od onih dana koji se u mojim sivim stanicama trajnije nastanjuju… Zamislite 3 djevojčice/žene, (nečije) supruge, cure, majke na hrpi, jedina koja ima obitelj ih je poslala na more, a preostale dvije, među kojima sam i ja imaju samo kučiće i mačiće koje su povjerile nekom drugom na brigu taj dan, i udrile brigu na veselje…Kad mi netko veli da Zagreb sucks preko ljeta, dobit će pozivnicu za druženje s nama…U svakom slučaju bilo je tu opakog obilaženja dućana, rezervacija na čuvanje do ponedjeljka jerbo je jedna od biserki zaboravila etui s karticama ( a i bolje da je, poznavajući je..), cugica, guštanja s kavicom i umobolno sporim konobarom u dva popodne pod vodopadom usred centra grada, šetnje i škljocanja fotićem ko da smo japanski turisti, kratkog obraćanja za oprost svih pizdarija svevišnjem na Kamenitim vratima, pa onda opet red shoppinga, cuge, trača,cerekanja, promjene birtija, klopanja junk fooda s nogu itd. Taj neobičan sklad gomile estrogena na hrpi tijekom dana uspjela su narušiti dva predstavnika muškog roda. Jedan od njih je uvijek tu negdje, siva eminencija, koji se pojavljuje kad ga najmanje očekuješ, pa kad se pojavi među tebi dragim ljudima padneš s nogu od šoka ko da ti se obratio onaj Faca iz Sex i grada glavom i bradom da se želi intimno družiti s tobom, a drugi se sasvim spontano šetao sa svojim osmomjesečnim prvorođencem po jednom od novozagrebačkih kvartova , pa je sirotek upao u društvo naizgled napušenih/pijanih djevojčica/žena/majki koje su ga pokušale uvesti u priču tko, koga, gdje, zašto, kako, ali nije uspio polovit niti trećinu priče…rekao je da se predaje već u prvih 5 sekundi jer ne mre polovit tu spiku…ipak ispada da frajerima multitasking predstavlja osobit napor, osim valjda ako su dva komada u krevetu u pitanju…a brijem da bi i većini i to bilo too much jer su samo jaki na riječima. Ipak, Rocco je jedan. U svakom slučaju, poželim više ovakvih subota ispunjenih smijehom da te zaboli trbuh od istog, šetnji i obilaženja dućana i kafića do besvijesti…podsjeti me nekako na neke studentske dane kada sam imala više vremena, a manje para. Jedina razlika od tih dana do danas je u tome što sam u međuvremenu stekla diplomu koja danas predstavlja samo jedan tuljac s kojeg moram brisati prašinu, a u glavi sam i dalje žešće opaljeni teenager. Jest da radim i zaradim neki iznos teškosavijajućih papirića isforsiranog tečaja koji mi procure kroz prste, ali ne žalim ni za čime. Jednom se živi…Take it or leave it.. ja sam uvijek pribjegavala ovoj prvoj opciji…A kartice i postoje zato da bi se peglale ,zar ne? Čemu inače plaćati XXX,xx kn članarine za gold card Amexu, postajem i pjesnik inspirana vama..btw, to je i reklama za neku od banaka koje smo olako prodali strancima, ali nema veze…koincidencija čista...

UPDATE-dva dana kasnije:

Da se ubijem odmah ili kasnije?

Danas saznah da će mi nadređeni ljetovati u istom terminu kad i ja na istom mjestu, nekih 5 kuća bliže obali od mog odredišta….Već je najavio da će ponijeti laptop za hitne slučajeve. Mislim da ću ponijeti bar karton Havana Cluba za radit Cuba libre sa sobom u avion u subotu. Makar mi ga zaplijenili oni tamo na kontroli i podijelili među sobom..Nisam čeh inače da furam cugu sa sobom, ali u tom kvazi elitnom odredištu toga jednostavno-nema za kupit. Provjereno u 6. mjesecu kad sam zadnji put bila tamo i ubijala zadnje Bogu ukradene dane starog godišnjeg. Čut takvu strahotu, a ne napit se od muke bilo bi stvarno too much…Za početak, kupila sam japanke za plažu, cipele za jesen snižene ni manje ni više nego za ciglih 500 kn u fancy-šmensi dućanu i jedne natikaljke za poklon. Sutra idem po zalihe cuge. U koferu će biti samo mjesta za fotić, kameru i cugu omotanu u moje gaćice da se ne razbije..dobro, ponijet ću i dvije,tri majice, minjak i badić. Da se ljudi sablazne kad me vide u istom..naravno, da me zamijene za Ivu Jerković, buahahahaha.