Dvostruka mjerila

Nazvala me pred par tjedana jedna moja prijateljica s kojom se jaaaaako dugo nisam vidjela jer baš ni ne živimo blizu, ali se puno češće čujemo. Raspala se koliko je duga i široka ispred firme.Završila u gipsu do guzice. Došla ja do nje, a ona počela kako joj nema tko pomoći, kak je ovaj njen niš koristi, kak nije dobila ni štaku u bolnici i tako to. S obzirom da je žena obrazovana, pametna, sposobna (u svojih 40 i sitno stekla je sama dva stana, gradila karijeru, podigla kćer na noge, vozi uvijek solidne aute više klase..sve je išlo ko po špagi uvijek). Ima komada kojim baš nije zadovoljna jer se ne vide onoliko često koliko bi to ona željela, a i ne živi u Hrvatskoj pa je cijela stvar i malo kompliciranija radi toga. Sve u svemu, ispada da kad god je neko sranje u igri, ostaje sama prepuštena sebi. Iskomentirale smo kako su ljudi zapravo gadovi. Kad zoveš na žderačinu, roštilje povodom "majmunova" i sl. eto ti ih 50-60 ak treba, kad zoveš na betoniranje ili pomoć pri selidbi-moš' ih nabrojat na prste jedne ruke. Ako. Obično na kraju ispadne da moraš pozvat firmu s kamionom za selidbe iako ti bar 4 frenda imaju kombije. Isto tako činjenica je da protekom vremena sve lakše uvidiš tko ti je pravi prijatelj i da opako smanjuješ njihov krug. Jedno je biti rame za plakanje, a drugo biti nekome jamac. Pa te izigra, pa ti na kraju završiš na sudu jer dotični nije plaćao kredit. Imam takav slučaj u obitelji. Čovjeku je supruga umirala od raka, digao je kredit da joj olakša zadnje dane i nakon borbe s opakom bolešću umrla je u roku godine dana. Rate su stizale, on ih nije plaćao. I sad ja moram pisati podneske i savjetovat šta i kako reći na raspravama...izgleda da je i suosjećanje i prijateljstvo u ovom slučaju pobijedio-novac. Ružno je to, ali ispada ipak da money makes the world go round kako god okreneš. Da se vratim na onu frendicu s početka: žena se osjeća izigrana i iskorištena. Ovdje je samo da kad on odluči doći, bude tu, da se provedu i da si on upotpuni raspored kad dođe u Zagreb. Bez brige, tip nije oženjen, ima krasan posao u Austriji, odraslu djecu, sve bi trebalo biti super. Ali nije. Izgleda da apsolutno sve u životu postaje privid...kad se o međuljudskim odnosima radi...valjda sam zbog toga zadnje postove i posvetila životinjama...nesvjesno.