Žene & njihova zarada u hrvata i šire

Preživjeh jučerašnju patetiku. Bez ljigavih poklona i večera, mirno sam sjedila na svom friško upisanom tečaju kojeg sam već godinama željela pohađati. Ova opaska nema veze s naslovom posta, ali ne izdržah da ne spomenem. Zapravo, /čoh-čoh, lagani zbunj/ ima veze s naslovom: nakon toga tečaja steći ću još jedno zanimanje. Treće po redu.Drugo srednjoškolsko. Vele da treći put Bog pomaže, pa ću možda u životu i počet živjet od nečeg što mi je gušt. A glede rintanja i zarade, eto, čujem na radiju da su pokrenuli opet neke nove ženske novine. Vjerojatno ih budu zmišljavali sve dok ne potroše sva ženska imena koja grandiozno zvuče. Samo bum rekla da su na dobrom putu.Uskoro ni one tete na kiosku ne budemo vidjeli od količine svakakvih novina za žene sa stilom, stavom, uspješne, moderne, cosmo, zaposlene, pa onda vjerne čitateljice-majke, shoppingoholičarke specijalnih izdanja s receptima, ljubiteljica krojenja i šivanja i ručnih radova, vjenčanica, ridanja nad tuđim sudbinama koje sve složno zaključuju uz lagani povjetarac u kosi da je to baš za njih.
E, pa te novine reklamiraju s naslovom tko su najbolje plaćene žene u Hr. Nisam ih kupila, niti prelistala, ali mi se tema čini zgodna. Naime, poznato je da su žene uglavnom slabije plaćene od muškaraca.Navodno čak 20%. Ajd, može tu biti razlog to što ćete vrlo rijetko vidjeti muškarca da radi u tekstilnoj industriji, na kojekakvim proizvodnim trakama, blagajnama, da bude teta u vrtiću ili da čisti urede. Vjerojatno zato što su to nekako ženska zanimanja, a ponekad ona postaju zanimanjima samo zato jer nemaju drugog izbora pa to počnu raditi samo zbog staža i socijalnog i da pomognu kućnom budžetu gdje se po dobrom starom balkanskom defaultu podrazumijeva da je frajer taj koji nosi više love doma. Najčešće i je tome tako. Međutim, ja bi se osvrnula na laganu spolnu diskriminaciju na poslovima koji nisu niti muški niti ženski. Konkretno, mislim na uredske poslove kakav i sama obavljam svoj cijeli radni vijek. Onaj upisan u radnu knjižicu. Ono prije toga bi vam oduzelo previše vremena, pa neću gnjaviti. Uglavnom, žene su vriti kad se treba izboriti za svoju rit i poziciju u firmi, pa tako i unutar tvrtke koje radim primjećujem nesrazmjer muških i ženskih plaća. I nisam si ufiksirala to u glavu. Kad muško počne grintati nešto oko plaće i količine napornog posla ode šefu, lupi šakom po stolu (karikiram) i izađe s osmjehom van, dok kod žena to malo teže ide. Možda su i bojažljive pa se boje izgubit posao, ali ako nisu, onda odeš, veliš kaj je na stvari, koliko posla su ti više utrpali, koliko dulje moraš ostati da to sve pozavršavaš i na kraju cijele priče dobiješ figu. I neosnovanu kritiku baziranu na uredskim tračevima koje su mu dežurni lajavci u uredu dojavili i sad vire samo vrškom cipele iz njihovih guzica. Činjenica je da se veća lova vrti u građevini, informatici, elektrotehnici, automobilskoj prodaji i sl. branšama koje su uglavnom vezane za muški rod. Ali kak onda objasnit činjenicu da u istoj firmi za isti posao, frajer zarađuje znatno više? Bitno je napomenuti da unatoč obrazovanju, a znamo da su žene upornije kad je to u pitanju i da ih više završava visoke škole od muškaraca, slabije zarađuju na kraju priče. Jel to stvar karaktera pa se od žena očekuje da su vrijedne, poslušne i lojalne firmi ili čista spolna diskriminacija? Naime, čini mi se da svaka ambicija i želja za napredovanjem usmjerena od strane žene u potrazi za boljom pozicijom unutar tvrtke ima neki ograničavajući karakter. Jel stvar u tome što smo u zlatnim godinama za demografsku obnovu lijepe naše pa čekaju da nas pukne majčinstvo pa tada zaboravimo na bilo kaj drugo osim istrčavanja po klinca u 16:00 u vrtić or what? Tada dolazi valjda do odumiranja svake želje za napredovanjem jer se uglavnom sve moje cure nakon porodiljnog vraćaju na lošije pozicije, ak ne spuše otkaz in the meantime, pa počnu samo brijat na to da imaju "siguran" posao. A sve je to taaaako relativno, firma ode u klinac sam tak danas..