smotani
petak, 23.12.2011.
u iščekivanju...
I dok ovu večer, polako, ali sigurno prebirem po mislima, osjećam neku potpunu toplinu, zadovoljstvo, neku sreću koju teško mogu opisati. I, ne, nije to samo zato što sam, prvi puta nakon puno godina osjetio kako je otići ranije s posla... kad i svi pred blagdane.... i, iako, nije baš sve onako kako bi htio...ni to me nimalo ne sputava...jer, kakve bi želje, motive imao da je sve ostvareno...?. Zamišljam kako će ovaj Badnjak, Božić biti drugačiji, kako će, sutrašnji dan, subota biti malo drugačija od ostalih... ne, ne malo...puno... Badnjak... prvi puta nakon devet godina, bit će drugačiji.... posljednje dvije sam provodio na dežurstvima i nisam stigao previše misliti, previše razmišljati...ali, niti jednog trenutka nisam propustio osjetiti duh Božića... možda je bio otužan, možda je bio sjetan, ali, bio je moj.... prije koju godinu draga mi je osoba rekla...“za Božić niko ne smije biti sam...“ da, istina, možda sam prethodnih tu samoću upotpunjavao razmišljanjima, možda mi je tako pasalo, možda sam tako htio ili je tako moralo biti....ko zna.... no, posljednje dvije, provedene po kazni na dežurstvu, bile su nešto što sam lakše prebrodio u društvu kolegica i kolega... a kako ove godine, na novom poslu, nema dežurstva, prihvatio sam jedan od poziva dragih prijatelja.... iako, zovu oni mene svake godine, banu u neko doba i pokvare mi moju samoću, ove sam godine, svjesno i željeno, odlučio biti sa dragim ljudima... doduše, njih je jako puno u mojoj blizini ali i u mojim mislima i željama... i ne mogu svima, ali, nekima ću dojaditi ova dva dana...jer, predviđeno je zajedničko druženje, polnoćka, pjesma, radost i veselje... baš kako i priliči ovom Blagdanu sa velikim iščekivanjem i vjerom u krugu dragih i voljenih... eh, kada bi svi mogli biti na jednom mjestu, ali, ko zna, možda dogodine..... iskreno, veselim se trenucima koji dolaze i siguran sam, iako će i biti sjete, bit će i onih pozitivnih misli i želja koje su bile prisutne i ovih godina, ali, ne...ne u tolikoj mjeri, sa tolikom snagom i toplinom..... Nisam se puno pripremao, osim, radosnog srca i mojih poznatih napolitanka.... koje, srećom, i ove godine imaju okus...po čokoladi  Na Božić, nakon dugo vremena, neću ići sam majci... jer, dogovor je pao.... svi zajedno idemo i „teti Ž.“, Sanji, i još nekim dragim prijateljima koji su u našim srcima.... siguran sam da će i njima biti drago vidjeti nas ovako okupljene, iako ne u punom sastavu, ali uvijek s njima u srcima... Iako sam nekima od Vas zaželio sretne Blagdane u vašim domovima, nekima ću to tek učiniti, ovdje bi, svima, još jednom, zaželio Sretan i blagoslovljen Božić Vama i vašim obiteljima, najmilijima, dragima...... I, posebna čestitka za sve moje „anonimce“ poput „mame“, „Šmrike“, Pahuljice i svih koji svrate ostavivši ili ne traga..... Sretan Božić Vama, Vašim obiteljima i svima najmilijima! i, još jedna, malo posebnija čestitka, jednoj dragoj Anonimki koju, na žalost, nisam vidio skoro godinu dana.... a koja je imala predivne Nikove shodno postu na kojem se javljala, koja je imala i pjesničku dušu ali i šaljive note koje smo i tu razmijenili... "Anonimka sa puno nika", u nadi da ja nisam krivac tvom nejavljanju, da te nisam nečim povrijedio, želim tebi i tvojim najmilijima sretan Božić i svako dobro i, posebna čestitka i onima koji su uzeli malu pauzu od bloga, prestali pisati...ali, često vas se sjetim prijatelji moji i svratim na vaše stranice..... SRETAN BOŽIĆ, SVAKOME I, iako ovo nije moja nova ideja, iako sam već jednom nešto slično napravio, ovaj je puta spotić malo drugačiji Naravno, svi ćete se prepoznati po svojim avatarima, koji, iako su mutni, Vaš su znak ( mutni su zbog veličine, dakako) a oni koji nemaju...nadam se da sam se svih dragih mi blogera sjetio koji nemaju avatar ali u čije domove rado svratim i uživam....ili su samo dragi gosti u mome domu...a ako nisam, znajte da se iskrene i lijepe želje odnose na sve Vas.....  I da, ako želite, možete mi poslati veće formate Vaših avatara da malo popravimo spot |
- 18:54 - Komentari (35) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||