I dok ovu večer, polako, ali sigurno prebirem po mislima, osjećam neku potpunu toplinu, zadovoljstvo, neku sreću koju teško mogu opisati. I, ne, nije to samo zato što sam, prvi puta nakon puno godina osjetio kako je otići ranije s posla... kad i svi pred blagdane.... i, iako, nije baš sve onako kako bi htio...ni to me nimalo ne sputava...jer, kakve bi želje, motive imao da je sve ostvareno...?. Zamišljam kako će ovaj Badnjak, Božić biti drugačiji, kako će, sutrašnji dan, subota biti malo drugačija od ostalih... ne, ne malo...puno... Badnjak... prvi puta nakon devet godina, bit će drugačiji.... posljednje dvije sam provodio na dežurstvima i nisam stigao previše misliti, previše razmišljati...ali, niti jednog trenutka nisam propustio osjetiti duh Božića... možda je bio otužan, možda je bio sjetan, ali, bio je moj.... prije koju godinu draga mi je osoba rekla...“za Božić niko ne smije biti sam...“ da, istina, možda sam prethodnih tu samoću upotpunjavao razmišljanjima, možda mi je tako pasalo, možda sam tako htio ili je tako moralo biti....ko zna.... no, posljednje dvije, provedene po kazni na dežurstvu, bile su nešto što sam lakše prebrodio u društvu kolegica i kolega... a kako ove godine, na novom poslu, nema dežurstva, prihvatio sam jedan od poziva dragih prijatelja.... iako, zovu oni mene svake godine, banu u neko doba i pokvare mi moju samoću, ove sam godine, svjesno i željeno, odlučio biti sa dragim ljudima... doduše, njih je jako puno u mojoj blizini ali i u mojim mislima i željama... i ne mogu svima, ali, nekima ću dojaditi ova dva dana...jer, predviđeno je zajedničko druženje, polnoćka, pjesma, radost i veselje... baš kako i priliči ovom Blagdanu sa velikim iščekivanjem i vjerom u krugu dragih i voljenih... eh, kada bi svi mogli biti na jednom mjestu, ali, ko zna, možda dogodine..... iskreno, veselim se trenucima koji dolaze i siguran sam, iako će i biti sjete, bit će i onih pozitivnih misli i želja koje su bile prisutne i ovih godina, ali, ne...ne u tolikoj mjeri, sa tolikom snagom i toplinom.....
Nisam se puno pripremao, osim, radosnog srca i mojih poznatih napolitanka.... koje, srećom, i ove godine imaju okus...po čokoladi
Na Božić, nakon dugo vremena, neću ići sam majci... jer, dogovor je pao.... svi zajedno idemo i „teti Ž.“, Sanji, i još nekim dragim prijateljima koji su u našim srcima.... siguran sam da će i njima biti drago vidjeti nas ovako okupljene, iako ne u punom sastavu, ali uvijek s njima u srcima...
Iako sam nekima od Vas zaželio sretne Blagdane u vašim domovima, nekima ću to tek učiniti, ovdje bi, svima, još jednom, zaželio
Sretan i blagoslovljen Božić
Vama i vašim obiteljima, najmilijima, dragima......
I, posebna čestitka za sve moje „anonimce“ poput „mame“, „Šmrike“, Pahuljice i svih koji svrate ostavivši ili ne traga..... Sretan Božić Vama, Vašim obiteljima i svima najmilijima!
i, još jedna, malo posebnija čestitka, jednoj dragoj Anonimki koju, na žalost, nisam vidio skoro godinu dana.... a koja je imala predivne Nikove shodno postu na kojem se javljala, koja je imala i pjesničku dušu ali i šaljive note koje smo i tu razmijenili... "Anonimka sa puno nika", u nadi da ja nisam krivac tvom nejavljanju, da te nisam nečim povrijedio, želim tebi i tvojim najmilijima sretan Božić i svako dobro
i, posebna čestitka i onima koji su uzeli malu pauzu od bloga, prestali pisati...ali, često vas se sjetim prijatelji moji i svratim na vaše stranice.....
SRETAN BOŽIĆ, SVAKOME
I, iako ovo nije moja nova ideja, iako sam već jednom nešto slično napravio, ovaj je puta spotić malo drugačiji
Naravno, svi ćete se prepoznati po svojim avatarima, koji, iako su mutni, Vaš su znak ( mutni su zbog veličine, dakako) a oni koji nemaju...nadam se da sam se svih dragih mi blogera sjetio koji nemaju avatar ali u čije domove rado svratim i uživam....ili su samo dragi gosti u mome domu...a ako nisam, znajte da se iskrene i lijepe želje odnose na sve Vas.....
I da, ako želite, možete mi poslati veće formate Vaših avatara da malo popravimo spot
Post je objavljen 23.12.2011. u 18:54 sati.