smotani
nedjelja, 19.06.2011.
opet ispočetka.... :)
 Ovaj petak kao da je bio 13-ti. Imate li ponekad osjećaj da je dan stvoren da vas stavi na sve moguće kušnje? Da vas postavi pred sve moguće izazove? Da od vas traži maksimum koncentracije, prisebnosti a da svi, koji su na ma koji način dotakli vaš život, odluče, baš taj dan, učiniti maksimum da vas izbace u orbitu... Počelo je od jutra..... no, ne, neću o tome jer, u inat svemu, uz podršku dragih prijatelja, uspio sam dan završiti...uspio sam, posljednjim atomima snage, ipak, stići do ranča. Kako je situacija na poslu sve samo ne normalna, kako su se neki potrudili „uljepšati“ mi dan na svaki način, jedva sam čekao kraj..... a kraj je trebao biti razgovor – drugi krug Danteovog pakla.... razgovor za možebitni posao..... nije, iskreno, nije nimalo bilo lako koncentrirati se – iako, testove sam, prema njihovim riječima, riješio na više nego zadovoljavajući način - zbog čega sam i ušao u najuži krug za ovaj razgovor, trebalo je, nakon svih udaraca dana a nekih i životnih, smoći snage, izbaciti sjetu i posvetiti se razgovoru. Uspio sam, teško...ali, uspio sam razgovor odraditi dosta profesionalno iako, kruto, nezgrapno. Vjerojatno sam grozno izgledao kada sam upitan – jel te strah, jel se nešto dogodilo? Ne, nije me strah razgovora, samo mi je dan malo krivi... događa se to u životu..... Vjerojatno sam uspio osigurati radnu egzistenciju za neko, vjerujem dulje, vrijeme – naravno, ako uspijem posložiti sve kockice sadašnjeg posla – a o tome ovisi i daljnji nastavak.... malo komplicirano, ali, znam...znam što moram – odgovornosti se nikada nisam plašio a najmanje bježao od nje – naročito ne u ovom trenutku kada.... na žalost, nema ko..... samo, treba se pozbrojati... ovaj petak, osim tog razgovora, zaboraviti i ne misliti na njega... a sada ću se opet pitati... mogu li? Razgovor kao da je malo unio svjetlosti nakon vrlo sivog dana i, totalno rastresen, krenuo sam na viksu..... ključevi su, uslijed nekog prekopavanja po torbi, ostali na stolu u firmi ( srećom, susjedi imaju rezervni) i nekako sam, ipak, ušao i u kuću. Naravno da sam, za prvo punjenje, za prvu pomoć, odmah prošetao.... i, naravno, imao što sa vidjeti Konačno su ovi bumbari koji me stalno salijeću, učinili dobro djelo i oplodili cvijetove tikvica – nisam se stigao sam „igrati“ s njima, a kako je krenulo, kako me optužuju sa svih strana, mogli bi me i pedofilom proglasiti – zamisli, spaja muške i ženske, male i mlade, cvjetove tikvica....da pedofil, definitivno   Daljnja šetnja je pokazala da krastavci lijepo napreduju i da ću, ako me neko ne preduhitri, uskoro probati i svoj vlastiti (hm... ne, nije zaražen – nadam se)   Shvatio sam da ću imati i prvu berbu graška.... a i novoposađeni dobro napreduje   U poslijepodnevnim aktivnosti prekinulo me brujanje na nebu...svašta sam pomislio...   pa stampedo.... moja ljubimica mi je skoro razvalila ogradu, ali, uvrijeđena što ju želim slikati, okrenula se i sa svojom ekipom krenula dalje u šetnju   I mali radišni pauk kao da je tražio svoje mjesto i mir....  Pravi je doživljaj, tek, uslijedio.... jučer... pomalo frustriran, nabijen čudnim emocijama, odlučio sam pozabaviti se garažom.... nikako za to vremena a moram, pred novu sezonu "top lesa", maknuti kože svojih ljubimica što su mi lani ostavile ... napravile su pravi nered po policama.... i, krenem ja, otvorim garažu, a ono... kapitalka, smotana ko i ja, podigne glavu i ... ne zna se ko se više uplašio... ma vidla ona ili ne...ali, ja sam vidio.... zatvorio sam vrata i zbrisao na puš pauzu... nek se emocije smire .... u ponovnom naletu krenuo sam opreznije, iako, bio sam siguran da nije više na istom mjestu... samo...gdje li je? Polako sam pregledao pod, zavirio ispod cisterne za ložu, pogled lijevo, desno... penjem se pogledom... gledam... a ona, taman se smješta u novo sklonište ... bojler joj je omiljeno mjesto gdje svake godine nalazim...barem dvije tri kože.... ajde, odmori ti.... Ni danas se nije makla iz svog skrovišta samo se, čini se, dobro ustoličila, opustila i zalegla...neka, samo ti nanaj a ja sam uspio, nakon čišćenja, i vratiti sve stvari....  Kišne kapi malo su ukrasile cvijeće...bar ne moram zalijevati...   A ja sam, pomalo regeneriran...... bacio još jedan pogled na ranč...kako je proletio vikend  pa zar baš moram doma.... (moja ljubimica, frendičino vlasništvo, – oboje skupimo jednaki, teleći pogled, kad se nešto...mora.... )   |
- 20:10 - Komentari (28) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||