Marketing
opet ispočetka.... :)
Ovaj petak kao da je bio 13-ti. Imate li ponekad osjećaj da je dan stvoren da vas stavi na sve moguće kušnje? Da vas postavi pred sve moguće izazove? Da od vas traži maksimum koncentracije, prisebnosti a da svi, koji su na ma koji način dotakli vaš život, odluče, baš taj dan, učiniti maksimum da vas izbace u orbitu... Počelo je od jutra..... no, ne, neću o tome jer, u inat svemu, uz podršku dragih prijatelja, uspio sam dan završiti...uspio sam, posljednjim atomima snage, ipak, stići do ranča.
Kako je situacija na poslu sve samo ne normalna, kako su se neki potrudili „uljepšati“ mi dan na svaki način, jedva sam čekao kraj..... a kraj je trebao biti razgovor – drugi krug Danteovog pakla.... razgovor za možebitni posao..... nije, iskreno, nije nimalo bilo lako koncentrirati se – iako, testove sam, prema njihovim riječima, riješio na više nego zadovoljavajući način - zbog čega sam i ušao u najuži krug za ovaj razgovor, trebalo je, nakon svih udaraca dana a nekih i životnih, smoći snage, izbaciti sjetu i posvetiti se razgovoru. Uspio sam, teško...ali, uspio sam razgovor odraditi dosta profesionalno iako, kruto, nezgrapno. Vjerojatno sam grozno izgledao kada sam upitan – jel te strah, jel se nešto dogodilo? Ne, nije me strah razgovora, samo mi je dan malo krivi... događa se to u životu.....
Vjerojatno sam uspio osigurati radnu egzistenciju za neko, vjerujem dulje, vrijeme – naravno, ako uspijem posložiti sve kockice sadašnjeg posla – a o tome ovisi i daljnji nastavak.... malo komplicirano, ali, znam...znam što moram – odgovornosti se nikada nisam plašio a najmanje bježao od nje – naročito ne u ovom trenutku kada.... na žalost, nema ko..... samo, treba se pozbrojati... ovaj petak, osim tog razgovora, zaboraviti i ne misliti na njega... a sada ću se opet pitati... mogu li?
Razgovor kao da je malo unio svjetlosti nakon vrlo sivog dana i, totalno rastresen, krenuo sam na viksu..... ključevi su, uslijed nekog prekopavanja po torbi, ostali na stolu u firmi ( srećom, susjedi imaju rezervni) i nekako sam, ipak, ušao i u kuću.
Naravno da sam, za prvo punjenje, za prvu pomoć, odmah prošetao.... i, naravno, imao što sa vidjeti
Konačno su ovi bumbari koji me stalno salijeću, učinili dobro djelo i oplodili cvijetove tikvica – nisam se stigao sam „igrati“ s njima, a kako je krenulo, kako me optužuju sa svih strana, mogli bi me i pedofilom proglasiti – zamisli, spaja muške i ženske, male i mlade, cvjetove tikvica....da pedofil, definitivno 
Daljnja šetnja je pokazala da krastavci lijepo napreduju i da ću, ako me neko ne preduhitri, uskoro probati i svoj vlastiti (hm... ne, nije zaražen – nadam se) 
Shvatio sam da ću imati i prvu berbu graška.... a i novoposađeni dobro napreduje
U poslijepodnevnim aktivnosti prekinulo me brujanje na nebu...svašta sam pomislio...
pa stampedo.... moja ljubimica mi je skoro razvalila ogradu, ali, uvrijeđena što ju želim slikati, okrenula se i sa svojom ekipom krenula dalje u šetnju 
I mali radišni pauk kao da je tražio svoje mjesto i mir....
Pravi je doživljaj, tek, uslijedio.... jučer... pomalo frustriran, nabijen čudnim emocijama, odlučio sam pozabaviti se garažom.... nikako za to vremena a moram, pred novu sezonu "top lesa", maknuti kože svojih ljubimica što su mi lani ostavile ... napravile su pravi nered po policama.... i, krenem ja, otvorim garažu, a ono... kapitalka, smotana ko i ja, podigne glavu i ... ne zna se ko se više uplašio... ma vidla ona ili ne...ali, ja sam vidio.... zatvorio sam vrata i zbrisao na puš pauzu... nek se emocije smire .... u ponovnom naletu krenuo sam opreznije, iako, bio sam siguran da nije više na istom mjestu... samo...gdje li je? Polako sam pregledao pod, zavirio ispod cisterne za ložu, pogled lijevo, desno... penjem se pogledom... gledam... a ona, taman se smješta u novo sklonište ... bojler joj je omiljeno mjesto gdje svake godine nalazim...barem dvije tri kože.... ajde, odmori ti....
Ni danas se nije makla iz svog skrovišta samo se, čini se, dobro ustoličila, opustila i zalegla...neka, samo ti nanaj a ja sam uspio, nakon čišćenja, i vratiti sve stvari....
Kišne kapi malo su ukrasile cvijeće...bar ne moram zalijevati...
A ja sam, pomalo regeneriran...... bacio još jedan pogled na ranč...kako je proletio vikend
pa zar baš moram doma.... (moja ljubimica, frendičino vlasništvo, – oboje skupimo jednaki, teleći pogled, kad se nešto...mora.... ) 
Post je objavljen 19.06.2011. u 20:10 sati.