smotani
nedjelja, 30.01.2011.
Brzi vlak sa četiri vagona :))))
|
Uz svu gužvu koja me prati Nisam mogao skijaše ne pratit Mali problemi kao da i njih prate Al osmjeh na lice uvijek vrate Nakon lošeg jučerašnjeg spusta Nekima se nad misli nadvila magla gusta Ivica na začelju kolone A Dimu kao da se vrata zatvore... Teško je bilo jučer ih gledati Al ne može se „loše“ zaredati Slutio sam danas bolji dan Ali ostvarenje je, doista, bio san Današnji spust bio je gust Ivica je s „vremenom“ ostao suh Al vjerovao sam u slalomski popravak I cjelokupni rezultatski oporavak  Dim se u spustu proveo dobro Sa slalomskom vožnjom djelovao je močno I Iveku je zastao dah u cilju Dal prepustit će mjesto Dimu? Tik uz Ivičin bok Dim je stao A meni od sreće dah zastao Teško je bilo dočekati kraj I shvatiti da ovo nije skijaški san..  Svo četvero velikana naša Domoglo se bodova, punih šaka Uz bodove koje su osvojili I najveće optimiste su zadovoljili I kako već rečeno je bilo Svindalu je Lijepu našu slušat milo Ne znam dal naučit će riječi Al danas je bio, uspješan, treći Fanfare što proglašenje su najavile Malo su mi oči zamaglile Veliki su uspjeh danas dečki ostvarili A pesimistima san pokvarili Na prve note naše Himne Uvijek me nešto u srcu dirne Al kad svira pobjednicima u čast Pjevam i ja s njima, u sav glas  Još mi odzvanjaju njihovi glasi Još uvijek pred očima mi onaj zagrljaj snažni Ima li što iskrenije i veće Od ovakve pobjedničke fešte?  Hvala vam dečki na današnjem slavlju Čestitke za svaku osvojenu medalju Hvala skijaškoj četvorci našoj Ivica, Natko, Dalibore i Tin – veselim se svakoj vožnji vašoj! Ne nisam zaboravio posebnu čestitku na kraju Ivici kojem su od sreće oči u predivnom sjaju Jedan si globus u vitrinu već stavio Onom velikom već ruku oko vrata obavio Zato, iskrene čestitke moje tebi lete Sretan sam kao malo dijete Jer uz odricanja koja si sportu dao Mali mi se globus, čini, premalo  No, kako god završi na kraju Veselim se svakome tvome slavlju I povuci ekipu do kraja Imamo tim o kojem Alpska zemlja sanja.  na žalost, nisam našao Natkovu vožnju...pa samo Ivekova...... |
- 17:00 - Komentari (32) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||