smotani
ponedjeljak, 17.01.2011.
Idemo...do kraja!
Prošle su još dvije tekme SP – pali su Alžir i Australija...  Prvo sam poluvrijeme, tekme sa Alžirom, doslovno, opet, prestajao... ovaj puta jer sam već omamljen sportskom srećom i pobjedom velikog nam Ivice loptu vidio u golu – kada je nije bilo, vidio prekršaj a njega ni u snu, vidio sedmerac i isključenje – a ono .... nemamo ni loptu.... i tako sam, radi objektivnosti, odstajao pored TV. Odmaknuo sve stvari koje bi mogle zasmetati – tabure, daljinski upravljači, čaše, upaljači i sl... a primaknuo samo male čokoladice ..i to je bila greška.... dok sam živčano, pred kraj prvog poluvremena kad smo primili seriju golova, zagrizao tu slatku tvorevinu, zagrizao sam i prst, refleksno je čokolada pala – upravo sa još jednim golom koji smo primili, a ja, onako pomalo ljut, skočio – ravno na nju.... super, uz sve, morat ću i tepih prati.  ... no.... poluvrijeme 11:11Alžirci, činjenica je to, ipak igraju sve bolji rukomet – samo, tehnika bez tehnike nam je malo strana a pomalo nečasna igra je nešto što.... ma... no, tako se utakmice dobivaju – izbaci protivnika iz koncentracije prekidima, udarcima.... ipak, jedno me fascinira kod njih – vratolomna obrana – iskreno, za ovakvu obranu treba jako puno kondicije.. no, pametnom taktikom, navlačenjem obrambenih igrača i stvaranjem prostora naši su pokazali da se da „provući“ kroz i tako eksplodiranu i ničim organiziranu obranu ( kako sam ovo sročio)  Drugo poluvrijeme – sa ili bez Bronhija – bilo je sasvim nešto drugo. Malo je pridonijela i povreda Alžirskog vratara, ali, puno veća čvrstina, naročito u obrani – na kojoj Goluža i gradi temelj igre – puno više brzih lopti, kretanja – donijela su predivnu sliku... jedanaest golova razlike (26:15) uz samo četiri primljena u drugom poluvremenu – duplo manje nego s Rumunjima – matemački gledano, protiv Australaca ne bi trebali primiti niti jedan gol u drugom poluvremenu. No, ne pretjeruj Smotani.....  Danas sam, uz svu strku na poslu, ipak stigao na vrijeme na tekmu. Početak je pokazao da će ovo biti jedna od „lakših“ utakmica – iako, nikada se ne treba opustiti. Goluža je dobio priliku malo mijenjati i isprobavati igrače i odmoriti malo golmana - a oni, oni su dobili priliku malo se raspucati i porihtati nišanske sprave, razgibati. Rezultat 8:0 u prvom dijelu bio je impresivan kao i 11:1 . naravno, nije trebamo očekivati takav tempo do kraja, ali, očekivao sam upravo zamjene igrača, još neka isprobavanja koja je Goluža dobro isprobao. No, budimo realni – Australska ekipa je poluprofesionalna.... fascinirao me podatak da reprezentativcima koji nastupaju na Svjetskom a u radnom su odnosu ... vrijeme provedeno u Švedskoj bit će – neplaćeni dopust.....ljubav i entuzijazam vodi ove dečke ( od kojih je pola porijekla s našeg područja). Malo mi je komično gledati kako se u trenutku pogube po terenu, ali, bez obzira na dosta propusta, neuvježbanosti, ipak su tu... igraju i bore se – ne predaju se. . . rezultat prvog poluvremena bio je 19:9 – deset golova prednosti trebali bi biti garancija „sigurne“ pobjede...ali, tu je i drugo poluvrijeme koje treba sportski odraditi i nadati se da Australci neće profunkcionirati u drugom poluvremenu kao mi u prve dvije tekme . nije, nije bilo straha ni u drugom poluvremenu. Polako smo gradili sve veću razliku... iznenadili su me poneki lijepi potezi Australaca... ali – to je sve..... osim, moram to reći, Australski reprezentativac Matić me podsjeća na Balića – da, svojim repićem..... možda jednom...ko zna, mlad je.... I, vrijedno je reći, svi su reprezentativci zabili barem jedan gol – pa i Duvnjak ( naravno, bez Kopljara koji se još uvijek oporavlja...) koji je zaigrao u drugom povremenu... Bravo dečki! Rezultat 42:15 i nije pravi omjer snaga jer, igrala je „slabija“ postava – ali, rezultat je koji, siguran sam, daje samopouzdanje i dodatni naboj za slijedeće tekme.....  I što na kraju reći? Dobro je – idemo do kraja! Za srijedu ( tekma protiv Srbije) i četvrtak ( tekma protiv Danske) trebat će puno snage, tehnike i svega ostalog dečkima.... i da, podrške ... pa sam, u to ime, malo zagrijao svoje, već uzavrele, strasti ... siguran sam u dobre i čvrste tekme, samo, nadam se i čiste, bez grubih startova i ostalih, nesportskih poteza! Sretno Kauboji! |
- 21:00 - Komentari (33) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||