smotani
nedjelja, 25.07.2010.
ljetno (ne)vrijeme...
|
Prošao je vikend pun pravog ljetnog doživljaja... U petak - prekjučer (the day after yesterday  ) kada sam stigao na ranč plijenila me ljepota koju sam zatekao. Plodovi su pokazali na samo sebi svojstven način što znači ljetina. Bio sam ponosan ko zagorski puran.  Procijenio sam da je bolje plodove ubrati sutradan kako bi bili što svježiji za moje eventualne eksperimente.... greška  Jučer sam, nakon kavice, krenuo pokositi još jedan mali dio u svojoj „šumici“  i osloboditi orahe i kestene koje je ova bujne trava pomalo gušila. Taman sam se zagrijao, rušio sve bilje pred sobom kad sam bacio pogled u nebo  Nije izgledalo dobro, obećavalo je najavljivanu kišu. Super, barem neću morati zalijevati a i cisterne će mi se malo napuniti. Nakon koje minute osjetio sam tup udarac u glavu – pomislio sam da je orah pao s drveta i u sebi promrljao...a jesi opak. Kad, uslijedio je drugi, treći udarac – pogledao sam malo bolje a ono – led – očekivao sam kišu ali ne i tuču. Potrčao sam prema terasi zakloniti se od jakih udaraca leda koji su sve jače i češće udarali ne samo moju glavu... pokoja jabuka, koju su usput „pobrali“, pravila je društvo lopticama leda – više nisam znao što mi pada na glavu.....  Nakon par minuta imao sam leda oko kuće, na livadi, ko u priči...     Uz led, vjetar, kišu – biljke i plodovi su promijenile svoj opis – više ništa nije kao prije par minuta.... pomislio sam tada na poljoprivrednike koji od toga žive – strašno... sav trud, novac, ulaganje otišlo je u par minuta....     Kada se sve donekle smirilo išao sam pobrati plodove.. nije to slika od prethodnog dana, ali, upotrijebit će se.... Primio sam se posla – jabuke koje su popadale kao posljedica vremenskih nepogada izrezao sam i polako počeo puniti „bačve“ za ocat  ..-zapalio roštilj i krenuo sa tikvicama, patliđanima i pokojom paprikom – volim to začinjeno sa maslinovim uljem i češnjakom.... Pa bacio i koji krmič za utažiti dnevnu potrebu hranjenja  Dok sam prtljao oko roštilja pomislio sam malo iskoristiti prazan hod pa sam krenuo po „velike“ lojtre kako bi provjerio oluke...a ono, đenjeeee .....  Ovo se teta puzajuća iliti zmija malo presvlačila, zaklonjena od znatiželjnika, u mojoj garaži. Ma super, sad i njenu robu moram pospremati.... ne znam, ima li kakve mogućnosti od nje napraviti remen?  Danas sam, nakon konačno dužeg spavanja ( spavao sam oko četiri sata) pospremio alatke, prošetao, malo popravio stabljike (povezao) paradajze, paprike i patliđane, još malo uživao u prekrasnoj čistini koju sam na drugoj livadi uspješno napravio i krenuo put kuće.... vikend ispunjen ne samo promjenjivim vremenom već i promijenjenim opisom poslova, iza mene je, ali, pamtim samo lijepe slikice....       Jurim u novi tjedan, pun poslovnih neizvjesnosti i izazova ali i koji dan bliži godišnjem.... ( za kojeg, još uvijek, nisam utvrdio plan....)  |
- 21:00 - Komentari (32) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||