smotani
utorak, 07.04.2009.
Opuštanje...?
|
Poznato nepoznate stvari se nastavljaju. Ali, jutro smo počeli malo drugačije.... prvo je moja draga „mama“ donijela dva viklera da mi malo sredi frizuru...što će reći – vrijeme je za uljepšavanje. Ma stvarno ne kužim kako ta kosa tako brzo raste... ali, dobro, shvatio sam poruku.  Kako smo uslijed neplaniranih okolnosti odgodili proslavu kolegičinog ročkasa (jer, bez mene nisu htjele a ja nisam bio pri volji ) dogovorili smo da istu prebacujemo iza Uskrsa – i to kad se ja rasteretim nekih utega...od poslovne gluparije do one privatne – rasprave sa madmazel Nasljednicom..... Tako ću se moći doista i prepustiti i opustiti.  Od novih saznanja uz slučaj znam samo da se registrator sa izjavama napunio, da je sve spremno za slijedeći korak – sučeljavanje... koje baš iskreno i rado iščekujem, a bit će sutra ili u četvrtak. U svakom slučaju, stvar će biti riješena do Uskrsa ... neko će biti zadovoljan, a neko , ne.... tako je to kada se suprotstave dvije strane. Danas sam nekako smireniji u jednom dijelu, ali.. ljudski..e tu sam slomljen. No, prihvatio sam se nekih stvari koje uvijek odlažem, a koje traže maksimalnu koncentraciju – i za čudo, valjda od ljutnje i jada, sve sam nekako i porješavao na zadovoljstvo svih. Mlada kolegica je danas dovedena u situaciju da me mora nešto pitati... kako je to zanimljivo bilo... nekoliko je puta ulazila u sobu, ispitivala cure, one upućivale na mene, a kolegica... „ aha....“ i ode iz sobe... ne, nije me pitala, a ja se „ne bi štel mešati“ (naročito ne nepozvan) nego me nakon nekog vremena zvala njena rukovoditeljica sa pitanjem „jel ona uopće bila kod tebe? Jel te pitala?“ ne znam, i ne zanima me što je dalje bilo...ali, niti me ko što pitao, niti sam imao bliske susrete.... osim...osim na balkoniću na puš šauzi... ko za peh kad god sam ja tamo (a bio sam tri ili četiri puta) uvijek naleti i ona...i , gotovo histerično, raspali vratima... i ode – a ima, ima mjesta za dosta nas..... u neko sam doba malo provirio na blog... za relaksaciju... ne mogu a da i ovdje ne kažem... Santea - toliko si me raznježila svojim postom... i ne neću ono drugo priznati  ali, HVALA TI - Već sam rekao, a i znamo svi, virtuala nosi prave i iskrene prijatelje i prijateljstvo, nosi i štošta drugo isto lijepo i drago ili pak ono drugo...ali, ovo prvo se kod nas "osjeti" i iako znam da smo "otkačeni i ludi" i da nas možda neki i čudno gledaju, tvoje, kao i prijateljstvo svih dragih mi ljudi, izuzetno cijenim...ali, rijetko tko izmami suzu od mene "čvrstog i opakog tipa" --- no, i tebi je to uspjelo... lijepo je imati takve prijatelje oko sebe. i da, ne znam da li sam rekao... čast mi je za "onaj S."  Naravno, poslije posla sam se išao upristojiti.. ne bi bilo dobro da vještice donesu još i haubu na posao... kako su okrutne, ne daju mi da se divim svojim loknicama....ah..žene  A kod frizerke... kao i uvijek i mala ćakula.. .danas je na dnevnom redu bilo cviječe, hvalila mi se svojim uspjesima, ja svojim..a pobrao sam i malo njenog znanja o ružama penjačicama koje ona ima u enornim količinama i svakakvih vrsta, a ja, ja sam početnik u toj branši.  Došavši kući lagano sam posložio neke stvari, pripremio još neke papire koje moram sutra odnijeti odvjetniku i prepuštam se lijepim trenucima.........što u ćakuli sa dragim ljudima, što za kompom, što sa svojim mislima ali sa jednim ciljem.... opuštanje.......  |
- 21:14 - Komentari (14) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
O blogu
Kada sam se prestao okretati Koraci su postali laki... Nisam prestao misliti... Niti želim zaboraviti.... Samo.... želim živjeti.... Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....   kavu/e molim:) Vas je bilo... Od drage Mirjam... Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa..... Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan. /Phil Bosmans/ /hvala Mirjam/ Khevenhiller (mojoj majci) Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo. pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo. Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo, pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu. kak je tak je, tak je navek bilo, kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu! Kajti nemre biti i nemre se zgoditi, da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi. Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti, da kmet neje moral na vojščinu iti. Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo, kak je bilo, tak je i tak bude bilo. Kak je navek bilo, navek tak mora biti, da muž mora iti festunge graditi, bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti. Kmet nezna zakaj tak baš mora biti da su kmeti gladni, a tabornjiki siti. Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo, pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu, kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu, pri koncu pak Turčin potukel nas se bu. A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam il v katedrale v Zagrebu, gde drugog spomenka na grebu mu ne bu neg pesji brabonjek na bogečkem grebu. ( Miroslav Krleža ) ..... i... meni..... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||