Marketing
Opuštanje...?
Poznato nepoznate stvari se nastavljaju.
Ali, jutro smo počeli malo drugačije.... prvo je moja draga „mama“ donijela dva viklera da mi malo sredi frizuru...što će reći – vrijeme je za uljepšavanje. Ma stvarno ne kužim kako ta kosa tako brzo raste... ali, dobro, shvatio sam poruku. 
Kako smo uslijed neplaniranih okolnosti odgodili proslavu kolegičinog ročkasa (jer, bez mene nisu htjele a ja nisam bio pri volji ) dogovorili smo da istu prebacujemo iza Uskrsa – i to kad se ja rasteretim nekih utega...od poslovne gluparije do one privatne – rasprave sa madmazel Nasljednicom..... Tako ću se moći doista i prepustiti i opustiti. 
Od novih saznanja uz slučaj znam samo da se registrator sa izjavama napunio, da je sve spremno za slijedeći korak – sučeljavanje... koje baš iskreno i rado iščekujem, a bit će sutra ili u četvrtak. U svakom slučaju, stvar će biti riješena do Uskrsa ... neko će biti zadovoljan, a neko , ne.... tako je to kada se suprotstave dvije strane. Danas sam nekako smireniji u jednom dijelu, ali.. ljudski..e tu sam slomljen. No, prihvatio sam se nekih stvari koje uvijek odlažem, a koje traže maksimalnu koncentraciju – i za čudo, valjda od ljutnje i jada, sve sam nekako i porješavao na zadovoljstvo svih. Mlada kolegica je danas dovedena u situaciju da me mora nešto pitati... kako je to zanimljivo bilo... nekoliko je puta ulazila u sobu, ispitivala cure, one upućivale na mene, a kolegica... „ aha....“ i ode iz sobe... ne, nije me pitala, a ja se „ne bi štel mešati“ (naročito ne nepozvan) nego me nakon nekog vremena zvala njena rukovoditeljica sa pitanjem „jel ona uopće bila kod tebe? Jel te pitala?“ ne znam, i ne zanima me što je dalje bilo...ali, niti me ko što pitao, niti sam imao bliske susrete.... osim...osim na balkoniću na puš šauzi... ko za peh kad god sam ja tamo (a bio sam tri ili četiri puta) uvijek naleti i ona...i , gotovo histerično, raspali vratima... i ode – a ima, ima mjesta za dosta nas.....
u neko sam doba malo provirio na blog... za relaksaciju... ne mogu a da i ovdje ne kažem... Santea - toliko si me raznježila svojim postom... i ne neću ono drugo priznati 
ali, HVALA TI - Već sam rekao, a i znamo svi, virtuala nosi prave i iskrene prijatelje i prijateljstvo, nosi i štošta drugo isto lijepo i drago ili pak ono drugo...ali, ovo prvo se kod nas "osjeti" i iako znam da smo "otkačeni i ludi" i da nas možda neki i čudno gledaju, tvoje, kao i prijateljstvo svih dragih mi ljudi, izuzetno cijenim...ali, rijetko tko izmami suzu od mene "čvrstog i opakog tipa" --- no, i tebi je to uspjelo... lijepo je imati takve prijatelje oko sebe. i da, ne znam da li sam rekao... čast mi je za "onaj S." 
Naravno, poslije posla sam se išao upristojiti.. ne bi bilo dobro da vještice donesu još i haubu na posao... kako su okrutne, ne daju mi da se divim svojim loknicama....ah..žene 
A kod frizerke... kao i uvijek i mala ćakula.. .danas je na dnevnom redu bilo cviječe, hvalila mi se svojim uspjesima, ja svojim..a pobrao sam i malo njenog znanja o ružama penjačicama koje ona ima u enornim količinama i svakakvih vrsta, a ja, ja sam početnik u toj branši. 
Došavši kući lagano sam posložio neke stvari, pripremio još neke papire koje moram sutra odnijeti odvjetniku i prepuštam se lijepim trenucima.........što u ćakuli sa dragim ljudima, što za kompom, što sa svojim mislima ali sa jednim ciljem.... opuštanje....... 
Post je objavljen 07.04.2009. u 21:14 sati.