smotani007@gmail.com


Uranova pikula
oprostit ćeš mi
sam sebi neću
ne plaši se
molim te
nemoj me se plašiti


Pahuljica
U visine k tebi, do zvijezda ću ići
k ostavljenima dolje anđeo će sići
Zajedno ćemo dragi vinut se do zvijezda
za voljene svijat neka nova gnijezda



















smotani

utorak, 17.02.2009.

OIB i umrežavanje :)

Kako još komp nisam sredio...a ipak, Valentinovo je prošlo... iako, ja sam za onu «Svaki dan je Valentinovo..» , red je da maknem prethodni post.
Imao bih puno toga za reć, ali samo ću vas počastiti ovom pričom koju sam danas dobio, a koja mi tako dobro «legla» na sve... i nekako, iskreno, nadam se da će taj OIB više pomoći nego odmoći nam u životu.....

Kako i na poslu imam malu gužvu ali i česte prekide veza (zbog opetovanih selidba dijela naše horde) nisam baš u mogućnosti obići vas pa vas ovdje (nadam se da ću uspjeti staviti post) sve lijepo pozdraviti, neke i izljubiti . . ..
i nadati se skorom susretu sa svima vama.........


Operator: "Pizza Hut. Mogu li dibiti Vaš... "

Mušterija: "Dobar dan! Htio bih naručiti klopu za van."

Operator: "Mogu li prvo dobiti Vaš OIB gospodine?"

Mušterija: "Moj OIB, ah da, pričekajte malo, eh! Moj Osobni Identifikacijski Broj je 61020499981"

Operator: "Hvala Vam, Gospodine MArko. Vidim da živite u Ulici jablana 13 i Vaš telefonski broj je 332 971. Vaš broj na poslu je 301 243 i Vaš broj mobitela je 095 301 2431. S kojeg broja zovete Gospodine? "

Mušterija: "Huh? Kod kuće sam. Od kuda Vam samo sve te informacije?"

Operator: "Pa umreženi smo Gospodine."

Mušterija: (začuđeno) "Oh, da, htio bih naručiti dvije velike slavonske pizze extra ljute..."

Operator: "Mislim da Vam to nije dobra ideja Gospodine."

Mušterija: "Kako to mislite?"

Operator: "Gospodine, Vaši zdravstveni podaci upućuju na to da imate visok krvni tlak i iznimno visoku razinu kolesterola. Polica dopunskog zdravstvenog osiguranja ne pokriva i taj rizik..."

Mušterija: "Pa što mi onda možete preporučiti?"
Operator: "Mogli biste probati našu bezmasnu soja-pizzu od soje. Siguran sam da će Vam se svidjeti."

Mušterija: "Zašto to mislite?"

Operator: "Pa, prošli tjedan ste u knjižnici podigli knjigu "Gurmanska jela od soje". Zato sam Vam to predložio."

Mušterija: "U redu, U redu. Dajte mi onda dvije jumbo soja-pizze. I koliko to košta?"

Operator: "To bi trebalo biti dosta za Vas, Vašu ženu i četvero djece. Sve skupa, zajedno sa troškovima dostave je 115,00 kn."

Mušterija: "Dat ću Vam broj svoje kreditne kartice."

Operator: "Oprostite gospodine, ali bojim se da ćete to morati platiti gotovinom. Prekoračili ste dopušteni iznos po kreditnim karticama."

Mušterija: "Skoknut ću do bankomata i donijeti novac prije nego Vaš dostavljač stigne do mene."

Operator: "Neće ni to ići gospodine! Imate prekoračenje i na tekućem računu."

Mušterija: "Nema veze. Samo pošaljite pizze. Pripremit ću novac. Koliko Vam > treba za dostavu?"

Operator: "Malo smo zatrpani u ovom trenutku. Oko 45 minuta. Gospodine, ako Vam se žuri možete doći do nas ali bit će Vam nezgodno voziti pizze na motociklu."

Mušterija: "Kako znate da vozim motocikl?"

Operator: "Ovdje stoji da kasnite s otplatom kredita za auto pa Vam ga je banka oduzela. Ali Vaš skuter je u potpunosti otplaćen pa sam samo pretpostavio da ćete voziti njega."

Mušterija: "@#%/$@&?#!"

Operator: "Preporučio bih Vam da pazite što govorite Gospodine! Već imate dvije prekršajne prijave zbog remećenja javnog reda i mira 2002 i vikanja na policajca 2008."

Mušterija: (Bez riječi)

Operator: "Želite li još nešto Gospodine?"

Mušterija: "Ne ništa više. Ali, nemojte zaboraviti dvije gratis Coca Cole
- piše u Vašem oglasu!"

Operator: "Oprostite gospodine ali naš oglas je ima klauzulu da ne smijemo nuditi besplatnu Colu dijabetičarima!"
roflsretanzujoheadbang


i malo opuštanja........





- 12:22 - Komentari (48) - Isprintaj - #

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

O blogu
Kada sam se prestao okretati
Koraci su postali laki...
Nisam prestao misliti...
Niti želim zaboraviti....
Samo.... želim živjeti....





Neka niko ne dira u naš mali dio svemira....

svemir,svemir

 photo kava2.jpg



kavu/e molim:)


Counter
Vas je bilo...













Od drage Mirjam...
Kada Vas neko podari svojim strpljivo prikupljanim raznim dijelovima jedne cjeline, kada u njemu probudite želju da umjesto u svom domu ovdje ostavi svoj trag začinjen tim predivnim snažnim mislima ali i nečim iskreno toplim, ljudskim, prijateljskim... kada Vam uz taj komentar još doda „... prisjetih se i potražih nešto....što sam spremala za post........i nisam stigla.... a, evo, neka je tu.....kod dragog odmotanoga smote.....našega Kikija.....;-)“- tada Vam je srce, ma koliko „bolesno“ veliko da primi svu tu prijateljsku ljubav....a opet... tako malo i neiskusno da istom snagom to širi dalje... tada, možda postajem „nemoćan“ ali...postajem i odlučan..... slijedit ću draga Mirjam, i ne samo ove, tvoje predivne misli, citate koje tako brižno prikupljaš i podsjećaš nas na njih – kao i na ovaj na koji sam gotovo zaboravio a kojeg iskreno želim živjeti, biti dio tog predivnog zapisa.....

Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
/Phil Bosmans/
/hvala Mirjam/



Khevenhiller
(mojoj majci)

Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo.
pak ni vezda ne bu
da nam nekak ne bu.

Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo,
kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo.

Tak i vezda bude da nekak ne bude,
kakti biti bude bilo da bi biti bilo.

Ar nigdar ni bilo da ni nišće bilo,
pak nigdar ni ne bu da niščega ne bu.

kak je tak je, tak je navek bilo,
kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!

Kajti nemre biti i nemre se zgoditi,
da kmet ne bi trebal na tlaku hoditi.

Nigdar još ni bilo, pak nigdar nemre biti,
da kmet neje moral na vojščinu iti.

Kajgod kadgod bilo, opet je tak bilo,
kak je bilo, tak je i tak bude bilo.

Kak je navek bilo, navek tak mora biti,
da muž mora iti festunge graditi,

bedeme kopati i morta nositi,
z repom podvinutim kakti kusa biti.

Kmet nezna zakaj tak baš mora biti
da su kmeti gladni, a tabornjiki siti.

Ar nigdar ni tak bilo da ni nam tak bilo,
pak nigdar ni ne bu da kmet gladen ne bu,

kajti nigdar ne bu na zemlji ni na nebu,
pri koncu pak Turčin potukel nas se bu.

A kmetu je se jeno jel krepa totu, tam
il v katedrale v Zagrebu,

gde drugog spomenka na grebu mu ne bu
neg pesji brabonjek na bogečkem grebu.

( Miroslav Krleža )






..... i... meni.....