smotani

četvrtak, 06.11.2008.

Malena

"Život je prilika - iskusi je Život je ljepota - divi joj se Život je san - učini ga stvarnim Život je izazov - suoči se s njim Život je zadatak - izvršavaj ga Život je igra - igraj se Život je dragocjen - njeguj ga Život je bogatstvo - čuvaj ga Život je ljubav - uživaj je Život je tajna - pronikni je Život je obećanje - ispuni ga Život je tuga - nadiđi je Život je himna - pjevaj je Život je borba - prihvati je Život je tragedija - uhvati se s njom u koštac Život je avantura - usudi se Život je sreća - zasluži je Život je život - brani ga" Danas, na blogu drage mi prijateljice, u komentaru, ostavio sam, uz još par riječi, ove citate Majke Tereze. Napisao sam ih iskreno, želeći biti nijema i tiha potpora toj osobi u njezinim borbama, problemima, koje, draga moja svi imamo, svi mislimo da su baš naši najgori, ali koji, uz malo naše volje i želje, mogu i trebali bi postati nešto kao domaća zadaća klincima u školi, kao mala obveza u rješavanju ali ne kao preveliki teret života. I sada, kad sam pročitao što sam napisao, vratio sam se u ne tako davnu svoju prošlost.... i ja, kao i svi, imao sam padove, mračne tunele, vidio svjetlost, pa opet mrak... ali, nekako... kao da sam krenuo naprijed. Iskreno, pojma nemam kamo će me ovaj put odvesti, do kuda će me moje noge nositi, ali znam...znam da osjećam neki unutarnji mir, manji nemir... tako nekako.. Ovaj sam post odlučio posvetiti osobi koja me početkom ove godine, ili tu negdje, jer ni sami ne znamo kad se sve počelo događati, dovela na put izlaska iz tunela, osobi kojoj sam već posvetio mnogobrojne stihove a neke ste i sami imali prilike vidjeti, osobi koja mi je pokazala da nada nikada ne umire, da uvijek postoji bolji put i koja me digla u svakom, ali baš svakom pogledu. Ne znam da li ću joj ikada imati prilike zahvaliti, ali ostavit ću ovdje zapisano HVALA TI MALENA! Kao zahvalu, pokušat ću ove misli Majke Tereze pojasniti upravo onako kako si mi ti pokazala, kako si me ovih mjeseci učila....polako...dan po dan. Kad završim vidjet ću jesam li uspio barem malo, sad kad me ne pratiš, zadržati sve ono što si mi danima davala – volju za životom, hrabrost, ljubav, radost, smijeh...., vidjet ću da li doista mislim da znam što želim… ŽIVOT JE PRILIKA – ISKUSI JE prilika, da... dok nisam sreo tebe mislio sam da više nikada neću imati prilike živjeti, disati, radovati se...Mislio sam da ću zauvijek biti u nekom zatvorenom prostoru koji guši, ne da disati, pritišće, da ću zauvijek biti obavijen tugom i sjenama prošlosti, ali, pokazala si mi da prilika postoji samo, samo se treba pojaviti, treba ju vidjeti, prepoznati, treba ju prihvatiti... nešto od toga još nisam napravio, ali to su oni moji koraci koji kao da idu sporednim cestama, kao da idu malo dužim putem... ŽIVOT JE LJEPOTA – DIVI JOJ SE doista, divim se ljepoti koja je izvirala iz tvojih riječi kojima si me budila iz višegodišnjeg sna, kojima si me vračala u taj život, kojima si mi otvorila oči i pokazala da još ima ljepote u životu bez obzira na sve nedaće koje nas u njemu prate. Da Malena, divim se toj ljepoti...svakog dana iznova i svakog dana sve više ŽIVOT JE SAN – UČINI GA STVARNIM san... rekao sam ti, godinama nisam sanjao iako, volio bih, makar u snu oživjeti neke slike prošlosti, lijepe trenutke.... ali..ne, neće san na oči... Ali, shvatio sam, možda to Netko ne želi.... možda tako mora biti.... Imam san, zamišljeni san i njega Malena, njega želim učiniti stvarnim....San kojeg si ti stvorila, san za koji si ti zaslužna.... Stvarni san...tome težim . . to je taj moj cilj. ŽIVOT JE IZAZOV – SUOČI SE S NJIM da Malena, Ti si mi otvorila oči... ti si bila ta koja mi je baš o tome pričala, koja me je, dan po dan, vodila kroz te izazove.... Priznajem, jako si mi falila u izazovima koji su bili izuzetno teški i možda sam pogriješio u nekim koracima, odlukama, ali – nisam te mogao pitati, nisam čuo tvoje mišljenje, nisam znao kako bi ti.... ali, suočio sam se s njima zahvaljujući snazi koju si mi dala i koja je još trajala...a traje i dalje... ŽIVOT JE ZADATAK – IZVRŠAVAJ GA zadatak života je – živjeti -....da, znala si mi reći ali, život ide dalje, trgni se! Nikada nećeš zaboraviti ali moraš dalje! Moraš naučiti s tim živjeti i radovati se životu! Malena, shvatio sam to kao zadatak. Izvršavam zadatke, živim... I, ne samo da živim, nego, kao da sam neke zadatke počeo izvršavati na odgovorniji način.... i znaš, ne samo izvršavati da izvršim...Malena, počeo sam se kontrolirati kako sam izvršio zadatke, počeo sam ih izvršavati sa nekom odgovornosti, voljom, željom..... Izvršavam ih.... svaki dan sve više... ŽIVOT JE IGRA – IGRAJ SE Eh, igra... ma, istina sve se svede na neku igru. Kada sam te slušao sa kojom lakoćom, iako nije bilo tako, pričaš o svojim obvezama, o zauzetostima, o nedostatku vremena za sebe...život je doista izgledao kao igra. Naučio sam od tebe da tako treba gledati... i sam sam taj život, a nekima si stvarima i sama bila tihi svjedok, doista prihvatio kao igru. Počeo sam se igrati – ne sa životom kao do sada - npr. moja brza vožnja…obećao sam ti, znaš kada..i vjeruj mi i danas se držim tog obećanja , nego sam se počeo igrati se u životu... ŽIVOT JE DRAGOCJEN – NJEGUJ GA Pričao sam ti faze jednog dijela svog života....znaš da ga nimalo nisam cijenio tada... ali ti... ti si bila ta koja mi je vratila taj smisao, tu spoznaju da je život dragocjen, da ga treba njegovati, da ga treba maziti i paziti...Uz tebe sam dobio volju za to jer vidio sam neki smisao... Ne brini Malena, nisam posustao...njegujem i dalje i nadam se da ću ti to jednoga dana moći i pokazati ŽIVOT JE BOGATSTVO – ČUVAJ GA Ne, ne bi u to vjerovao da mi je neko to rekao prije godinu dana...ne bi...ali sada, sada i te kako vjerujem u to. Nema tog blaga na ovome svijetu kojim se može kupiti osmjeh na licu, radost u srcu, suza u oku koja ne boli jer..ona je od smijeha. Malena, to bogatstvo čuvat ću ..možda za tebe…..jer uz tebe sam ga ponovno našao... ŽIVOT JE LJUBAV – UŽIVAJ JE E ... tu je sve počelo....jednom davno, jedna je ljubav, naprasno prekinuta, dovela do toga da više ne vjerujem niti u sam život, a kamoli u bilo što drugo... A onda, dogodi se jedna čudna, platonska ljubav, koja sve obasja jednim predivnim suncem, koja mi daje vjeru i nadu da sve je moguće..Dogodi se platonska ljubav prema tebi, Malena. ŽIVOT JE TAJNA – PRONIKNI JE istina. Moj je život za mnoge tajna i sve dok ga tebi nisam počeo pričati, polako, iz dana u dan otkrivajući neki novi dio, do tada ni sam nisam toliko duboko i iskreno proniknuo u njega...Saznao sam, iz tvojih očiju, kako sam neke stvari krivo napravio, kako sam krivo postupio – ali, bilo je to i razumljivo u datim okolnostima. No s tobom, s tobom sam naučio gledati dublje i sa strane... dobro proniknuti u njega, suočiti se i, ma kako malim koracima ali, ići naprijed ŽIVOT JE OBEĆANJE – ISPUNI GA To znam. U životu sam malo obećanja dao, i sva, koja sam mogao, ne misleći pri tome na ona koja zbog drugih okolnosti ne mogu ispuniti, ispunio sam. Tako me i majka odgojila.. I obećanje koje sam tebi dao Malena, i njega izvršavam... ako ne svaki, ali barem svaki drugi dan navratim na naše mjesto.... ali...tebe nema.... Ispunjavam svoja obećanja ... ŽIVOT JE TUGA – NADIĐI JE Tuga... dugo je vladala mojim životom...jako dugo...ali u toj sam tuzi išao polako dan po dan. Zahvaljujući toj tuzi, toj dugotrajnoj tuzi, dočekao sam tebe... Malena, ti, ti si mi pomogla da tu tugu nadiđem, da sa snagom koju si mi davala, dan po dan, naučim s njom živjeti, naučim o njoj pričati na jedan drugi način... čak i sa pokojim osmjehom a ne uvijek sa suzama... Malena, ne..nisam je još nadišo u cijelosti, ali sve dalje sam na tom putu ŽIVOT JE HIMNA – PJEVAJ JE Nekada sam pjevušio stalno... i kad sam se brijao, i vozio, i šetao...a onda je nastao muk... tišina koja je trajala... Malena, uz tebe sam opet počeo pjevušiti, tražiti neke pjesme po internetu, uživao sam kad sam ti pokoju pjesmu poslao... pjevam...pjevam i sad Malena... tiho..ali pjevam ŽIVOT JE BORBA – PRIHVATI JE Nisam se borio, predao sam se vjetrovima i strujama koje su me nosile, predao sam se svojim oblacima na čijim sam krilima plovio u bespuća života..... I opet ti....ti si zaslužna da sam se počeo boriti... počeo sam se hvatati u koštac sa problemima na jedan drugi način.... sjeti se koliko si puta rekla da moram doktoru... i da, otišao sam, ali i napravio ne jedan, nego i puno više koraka naprijed... zahvaljujući tebi, Malena ŽIVOT JE TRAGEDIJA – UHVATI SE S NJOM U KOŠTAC Je...tragedija... Moji bliski prijatelji znaju gotovo cijelu moju tragediju... Ali tebi, tebi sam Malena rekao sve...baš sve... ti si tu tragediju znala u detalje, iz prve ruke. Vjerojatno sam te time i opteretio, vjerojatno nametnuo da razmišljaš o meni, da mi daš neke savjete ... ali si me natjerala da se uhvatim s njom u koštac. I uspijevam... i sama znaš za neke poteze koje sam napravio a za koje sam i sam ostao zatečen... uhvatio sam se u koštac sa nekim teškim događajima, ali sam polako krenuo i naprijed.... ŽIVOT JE AVANTURA – USUDI SE Malena... tu sam malo zapeo... tu sam još uvijek u nekom drugom svijetu. Nismo avanturisti, život nas je drugačije učio...možda zato i taj strah... možda..ne znam... ali, počeo sam gledati avanturističke filmove.... nadam se da ću nešto shvatiti i prihvatiti... ŽIVOT JE SREĆA – ZASLUŽI JE Kada sam mislio da sam sreću zaslužio, da sam je vrijedan..otišla je...zauvijek. Malena, kada si se ti pojavila, shvatio sam da imam još jednu priliku.... osjetio sam je... osjetio sam sreću u svom glasu, ponovno sam čuo svoj smijeh...i svi su primijetili tu sreću... ne znam, da li je nisam zaslužio kada je trenutno nemam?...i da, shvaćam to kao obvezu...Malena, moram zaslužiti sreću!.. znam, rekla si mi kako..znam....! ŽIVOT JE ŽIVOT – BRANI GA Da mi je to neko rekao prije nekog vremena, odmahnuo bi rukom.... danas...Malena, danas imam drugo mišljenje... i siguran sam da ga ti znaš..siguran! Ako opet dođem u fazu obrisati blog ili prestati pisati ovaj post ostavit ću kao nijemu zahvalu za sve pomake koje si napravila u mom životu. Kažem ako...jer, možda ti jednoga dana i sam to kažem gledajuć te u one predivne oči pa ovo neće biti niti potrebno.... HVALA TI MALENA! * Pitate se, možda, otkud sad ta razmišljanja? Danas, na poslu je bila jedna jako, jako teška situacija, mučna, grozna… moja reakcija bila je neočekivana…moje cure (bivše, pričao sam vam o njima) nisu mogle vjerovati… dobio sam pohvalu sa dozom nevjerice..ko si ti? I ja sam se zamislio……….i shvatio, shvatio ko je zaslužan za to …. MySpace Playlist at MixPod.com

- 18:50 - Komentari (33) - Isprintaj - #