SONGFORDEAD
14.12.2009., ponedjeljak
LJUBAVNI PROSJAK
|
NITKO Ja se zovem Nitko Želim da mi se vratiš Budemo ono što smo nekada i bili Savršenstvo Dvije ruke, koja jednu drugu grije Suze koje zajedno plaču, vesele se sitnicama Moje ime je Nitko Tražim te u pustinji U špiljama prošlosti U životu koji je bio i traje još OVISNOST PREMA TEBI Vješto izbjegavamo vrijeme u kojem kiša kroji sudbinu planete A snijeg Grad moje mladosti i dim cigarete osamljenog jahača boja u bijelo Duhovi što mi žive u duši plešu zajedno sa ovisnosti o tebi Crveni prsten me prati na svakom koraku Ja sam budala koja te voli Ja sam sretan u svakom koraku što ga provedem sa tobom Ja sam izaslanik Sunca što te grije kada ti karte i vrijeme nije naklonjeno Tvoju sliku držim blizu svoga srca jer znam dok ti dišeš za mene i moje će srce da kuca kao pakleni oganj, kao vatra na vrhu planine UHVAĆEN I ZADOVOLJAN Uhvaćen sam u zamku, ljubavnu Ni vrazi ni zlodusi mi ništa ne mogu Ni mašine koje struje kroz vrijeme i ponekad me požele omesti u ispijanju kave i razmišljanju o tebi Uhvaćen sam u klopku kao miš u mišolovku ali se ne žalim tako je najbolje Ako voliš onda ćeš da i patiš, a ako patiš onda ćeš da i tuguješ Jer u ljubavi su sitnice koje nas čine sretnima Kao prosjak sa torbom oko ramena |
06.12.2009., nedjelja
SLAGALICA LJUBAVI (fijasko)
|
Znaš li ti što me čini čovjekom koji sklapa oči noću i budi se ranom zorom Znaš li ti kako mogu biti kao magla, sada me ima, sada me nema I to što sam kao prašina i kao ljuta riječ koja se teško izgovara, kada umor na trenutke postane realnost a glazba u mojoj glavi poziv za snom Znaš li ti da me slušaš kada govorim nesuvislo, jer riječi su nekada preskupe a ideja o savršenstvu samo prilika da se pobjegne I to što sam na trenutke slab kao biljka bez vode i Sunca kada se Zemlja dovoljno okrene i skrene nam pogled sa izvora energije JA TE VOLIM, SVAKI KOMADIĆ TVOGA TIJELA, I KADA SAM ODSUTAN TVOJE RIJEČI UPIJAM I SLAŽEM U KOMADIĆE MEMOARA ZA VJEČNOST, GLAS TVOJ SKUPLJAM U SVOJA KRVNA ZRNCA I MIJENJAM IH SA NIKOTINOM KOJI SE NAKUPI TIJEKOM DANA, Jednom kada starost nas svlada, našim vjeđama ovlada, znat ćeš da sam te uvijek volio, svoje misli samo tebi poklanjao i pjesme tebi sa radošću pisao, JER TI SI MOJA VJERNA ČITATELJICA, ZVIJEZDA NA PLAVOM NEBU MEĐU VANZEMALJCIMA OČARANIM NAŠIM PRELIJEPIM MOREM I DIVNIM JEZERIMA, Očaran sam tobom i kada pomislim da će biti fijasko i kada nas sreća pazi a tvoja ruka me mazi Znaj, ja ću te uvijek voljeti i kada život bude zbrka, opčinjen strahom i kada bude zrnca pijeska u guzovima tvojim i među nožnim prstima mojim. |
Kuda ide ovo Sunce
|
HIROŠIMA Ako poželite dotaći zvijezdu sjajnu što pokazuje nam put noću i obojiti ju u svoju najdražu ljubičastu boju, mislim da ne možete, jer ona je previsoko za naše ruke, um, pojam, dragocjenost planete Ona je tračak svijetla na kraju tunela I kada bi ju ipak uzeli i skinuli, Planet bi vrisnuo, oči bi mu eksplodirale, sva krv, svježa, crvena bi iscurila, potoci krvavi bi se stvorili u našim dušama Sjaj i tama bi se spojili Mi bi postali bića-čudovišta što se čude sama sebi kako su preživjela Ameriku SPASI ONE KOJI SE BOJE SAMI SEBE To što tražiš i želiš od mene na trenutke postaje gubljenje vjere Stvoreni smo kao Njegovi svjedoci, ispunjenje Njegove želje za slobodom i ljepotom Križevi sada krase vratove, zidove, crkve, trgove, raskrižja Zato ću se prije predstaviti svojim imenom Lažnim imenom, LUCIFER Voziti cestom 66 Živjeti kako mogu I biti dio Njegove vjere bez raznih oblika i duhovnih obnova Rodio sam se kao postojana osoba, a ne u službi nekoga koga niti ne osjećam ni ne poznam Predstavit ću se imenom svojim I živjeti onako kako mogu i umijem Stvarno i realno U ZAMCI Uhvaćen u zamku kao mačak u vreći ne predaje se, trga se, želi osjetiti da nešto vrijedi Da život nije samo noć i ponekad prošlost u kojoj je bio junak cijeloga svijeta NI SUZU NEĆU PUSTITI Kuda ide ovo Sunce što mi daje snage da se borim sa demonima i maglom što mi skriva put prema zelenim ravnicama i vinogradima punim duhana i uzdaha moje djeve U tami sam tražio znak koji vodi kroz mladost i alkohol da joj dotaknem usne Sve ove godine što sam uz tebe tako slatke su mi Milijuni mostova nestalo bi i rijeka odnijela bi ih da nisu tu, pored mene, za ruku me držiš, ne daš da odlutam, da izgubim bitku koju vodim zimi i u snijegu do grla, kada je već bili odlučeno da moram izgubiti Ni suzu neću pustiti, vjerujem ti u tamnoj mrkloj noći kada zvijeri se trgaju za moje srce, žele mi ga oteti i odnijeti na vrh planine, u grotlo Zla, crvenom Oku što me stalno prati, stvara eho u mojim koracima i pjesmama u budućnost i prošlost zapisane TIRANIN IZ PROŠLOSTI U oceanu traže ljepotu magije i života koji im trenutno bježi pred očima Valovi što nose natprosječnost ideala i stvaraju glazbu koja može izmijeniti svijet, ponekad ukrasti riječ ili dvije, ali stvoriti svijet Postaju glasovi koji se trebaju reći ali nema razloga za njihovim ushićenjem Nakon dana u kamenolomu Demoni se igraju vatrom i priželjkuju oluju koja će zavesti čovječanstvo i uvući u mrežu spletki, klaunovskih maski i straha od sudruga u rovu Vjera u Boga je vodilja u budućnost, ali taj se ideal iskrivljuje, ubijaju se ljudske emocije, dave osobe koje su imale svjetonazore da se uništi tiranin Ratovi se vode jer se jedni boje zaustaviti krvoproliće, drugi ne vjeruju u Zlo A More baca svoje vale po obali, donosi miris soli i prošlosti dok su još samo dinosauri gazili i razbijali magiju večeri HIMMLER Vojnici smo bili i biti ćemo, pijesak nam je dom, mjesec putokaz za dalje, ponekad se osjećamo kao pustinjski tigrovi koji ne trebaju vode i hrane, već krv, samo krv nam je u mislima, ruše se brane, ruše se ideali i nazori kada si u pustinji i osjetiš poziv krvi, sve postaje daleka prošlost kada si sa puškom u ruci i ideš prema neprijatelju HODAJUĆI MRTVACI Sklopi oči Reci noći moraš spavati Sekundu ili vječnost Svejedno je, ako se možeš odmoriti Uzeli su nam pravila po kojima smo živjeli, mrtvima smo prinosili darove, svi smo mi sada pijuni na šahovskoj ploči Plamen crveni izgara, borimo se iako znamo da smo već rat izgubili I SADA KADA NAS JE ŽIVOT SRUŠIO, POSLAO NAM ZVIJERI U OBLIKU PSIHOPATA I NJIHOVIH VJERNIH HODAJUĆIH PASA, POSTAJEMO ŽIVI MRTVACI KOJIMA SE POIGRAVAJU Prvo su nam uzeli dom i voljene, mladost i prošlost, majku i oca, pa dušu i um, sada nam daju karte po kojim moramo igrati Ma ne ide to više tako Umrijeti ne možemo, više Osjeti ljubav i ljepotu više ne možemo Sada ćemo se i mi boriti kao vojnici tame Sa dugim noktima i krvavim zubima Slijedi propast, ali ne samo naša već i vaša da vam jebo ja prikaze i utvare u čega ste nas pretvorili TUGA I SUZE Sve što sada osjećam stane u košaru tuge, misao jedna mi je dovoljna da Sunca nema i uzdaha na planini Vječnosti Kao hladno vrijeme sa mnom se poigrava sudba, suze koje teku nestaju u dodiru sa mojim tijelom KRVOPROLIĆE Kao da se sprema propast koja nije bila zaslužena Ne žele otići, postati prošlost Služe se puškama i novcem Kažu: i mi smo bili dole, znamo kako izgleda put u Pakao Stvaraju nam cirkus Popeli su se na vrh katedrale i gađaju po prolaznicima A Bog Svemoćni im se smije Tisuću ideja, tisuću laži Da mogu potkrijepiti bar i jednu Pobiti ih sve Već će do Raja stići oni što su se za domovinu borili i što ju vole RUKE, RIJEKA I MUNJA Znaš li ti što ćeš vidjeti kada sklopiš oči i utoneš u mutnu vodu što je sprala ruke krvave i genocidne u spektrumu jednog rata Kreni prema vratima što se otvaraju samo dušama što su živjele u prošlosti a sadašnjost nose u krvi i priželjkuju trenutak zadovoljstva i mira na obali rijeke što je svjedok i krivac, Sudac onih što se ne okreću za opojnim ljudima i njihovim idealima Vrijeme je krenulo unatrag Ponovo se traži iskonska energija i vjera u prirodu, u stvari što su nekada odavale sjaj Vjenčanje je ruke i noge, nokti se boje, postat će srebrno-crveni, nitko im više neće znati namjenu Ne pokušavaj biti iznad ostalih, dolazi kočija sa zlatom puna tiranije i mržnje koja gazi zelenu travu prije nego što munja zabljesne OŽILJCI PO TIJELU Ako su oni postali utjeha svijeta utopit ću dušu u čaši piva Tijelo ću si spaliti cigaretama Ostat će samo ožiljci, veliki , po cijelom tijelu Jer stvarnost dobiva liniju bijelog praha i čekanje, samo iščekivanje prolaznosti vremena A vrijeme stoji, Sunce stoji, Zemlja se okreće Moj tijelo u mrak, crnu tminu kreće Čeka oči da se priviknu na jutro i maglu što mi kradu put pod nogama Putokaz u smjeru Istok, Sunce zalazi a ja ga tražim, komadiće slobode, spokoja u danima bezidejnosti, i nevještog korištenja sna MOJ GRAD I MALI PATULJAK Sve ove godine plovim po rijeci kojoj imena i smjer ne znam, prijatelji, većina su promijenili narječje i naličje, možda sam se ja otuđio, postao stranac u svome gradu, mjestu gdje sam rado vidio i bio viđen Za ljubav sam njenu mali patuljak koji podilazi pod nestvarne divove i njihove loše priče Volim ju od trena moje vjernosti, slobode prema ljubavi I trenutak ju želim imati samo za sebe, u divljini, među kaktusima i zmijama otrovnicama, među Indijancima starosjediocima i crnim mustanzima I trenutak ju želim ljubiti i ne misliti na kaos i nemir, prikaze i duše koje požele da nas sruše A grad moga djetinjstva je tu, korak do mene, sve ispijene boce piva i nesane noći Grad šapuće sa vjetrom, spaja komadiće izgubljenosti jer život i smrt su jedno ako poželiš živjeti lijepo i umrijeti noću POKIDANE ILUZIJE I SNOVI LUĐAKA Ludost i strast Maske koje se boje klauna Crkva u kojoj nastaje manijakalna depresija Raja se otima da se oslobodi grijeha Svi žele biti pročišćeni, spremni za Raj U stvari oni samo žele pobjeći od realnosti, ove stvarnosti koja nadilazi i maštu Samog Boga Boje su multinacionalne Crvena, žuta, crna i bijela Svaka daje smisao jednog krajolika Svaki zavičaj daje novoga boga Sve su to pokidane iluzije Bog je jedan a izričaja milijun Gitara je jedna a sviranja bezbroj Pogledaj me sada i reci je li moja duša iskvarena, da li sijem propast i dajem otrov umjesto lijeka, da li potičem brata da se bori protiv brata Pokidane iluzije, građevine koje odaju da svijet je šarena lopta za napucavanje, tko ima više snage i jači udarac on je pobjednik Pokidani snovi što se poigravaju sa ljudima izgubljenim među žutim zidovima, ogradama bez vrata i ključa Daju rješenje opstanka svijeta Energija Sunca nas hrani, miri sa sudbom A atentatori samo kvare već i onako iskvarene duše NEPRIJATELJ MOJE DUŠE Neprijatelj moje duše napada me, želi povesti sa sobom Ja se ne dam, ne želim sa njim Vežem svoje kosti za bove na uzavrelom moru, kosu i stomak uklanjam da me ne prepozna Postajem tajni agent svoga tijela Hranim se Suncem, pijem samo vodu Neprijatelj moje duše otvara vrata pakla i lucidnosti, šapće mi, zove me U pustinji gdje je kaos univerzuma odigrava se rat između asasina i Napoleona Ja hodam po ogoljelim Piramidama, tražim njene pjesme, njene snove, njene predivne nebeske oči Osjećam; neprijatelj moje duše traži me, želi da umrem, da postanem duh, njegov sluga Sve što sam ikada tražio od Boga, jedinog, pravog Boga je njena topla ruka, usne crvene i komadić mira kada je misao odlutala daleko u Svemir, gdje se spajaju prošlost i iluzija SVIJET I ŽENA Vrač u mojoj duši oprašta se sa pismima i razglednicama, sa oblacima i vatrom, čezne za slobodom koju su mu oteli ideali nekih čudnih, loše postavljenih ljudi Hoću li ikada biti isti, ići putovima kojima sam želio Želim promjene, želim biti u prirodi bez straha od zvijeri da će mi pojesti srce i ukrasti ljubav Dobra i loša vremena želim sa njom dijeliti, jer to je dio života, protoka dana i išćekivanja Novih godina Vrač što mi sjedi u kutu oka gleda na svijet kao na zapostavljenu ženu, što ju više guraš, tjeraš od sebe to i ona postaje opakija, pravi mali anđeo što traži svoga malog plavo-okog đavla SUPERMEN BEZ SAŽALJENJA Zadovoljštinu što mi pruža san kada postajem Supermen oslobađa mi moć letenja, stvaranja djela koja postaju ono što ja i jesam, sjaj u oku mlade dame, lucidan ali željan moje ljubavi, iskonskog bijesa prema kradljivcima srca i ubojicama drveća i cvijeća Ustanite svi umjetnici koji nemate sažaljenja prema onima što sliku smatraju gubitkom vremena a knjigu uzaludnim štivom LJUBAV U DUŠI I MIRIS RUŽE Nebo zna koliko te volim, cvijeće zna koliko si mi srcu draga Za tebe dišem, noću hodam mračnim putovima kao vojnik sudnjeg dana Sve što sam ikada želio laganim koracima se približava Moje misli su toliko čiste prema tebi da uz mene uvijek možeš biti i ako pomisliš; dolazi smak svijeta, i ako pomisliš ovo je svijet zgubidana i utvara Ja sam od onih što nosi ljubav u duši i osjeti miris ruže zimi i kada snijeg i vračevi se izmiješaju u loptu vatrenu i zakotrljaju niz planinu prema našem domu STABLO MASLINE Stojim na vrhu planine i skočit ću u ponor što pokazuje put prema oblacima, i ako umrem i ako nestanem, postanem tek komadić iskre u životu nekog djeteta Učinit ću to ponovo i ponovo Onoliko puta koliko treba dok ne postanem dovoljno dobar da mogu usnuti nju uz stablo masline i zaživim u njenoj životnoj priči |
kocka leda, ulica, polaroid
|
ŽIVOT U KOCKI LEDA U mojim venama vrijeme kao da je stalo Sat više ne otkucava svoje sekunde i minute Želje i misli prolaze mi glavom Zamrznut kao kip od leda pokušavam da dišem Ne sjećam se vremena ratova i klaunova Vrata koja vode u Raj zaključana su Sve što sam ikada želio su oči njene zelene kao poljane ljeti s buđenjem Sunca Sve što sam ikada išćekivao su kose i ruke njene da me miluju u doba nevremena i munja sjajnih, vatreno plamtećih ULICE ZABORAVLJENOG ZNAČENJA Kada hodam ulicama kojima sam zaboravio značenje počinjem da tražim smisao postojanja svijeća i svjetlosti što isijava u daljini Diši kao da ti je zadnji dan Živi kao da se više nikada nećeš roditi Obrisi u tami što daju oblik mjesecu i noći što mi prilazi sa leđa kao da se poigravaju sa mnom Dobroga i Lošega Nisu sve iskre u životu savršenstvo življenja Kada osjetiš uzdah iza leđa možda je zla kob koja te vreba, nešto gadno sprema POLAROID U daljini linija koja se spaja sa vremenom prošlosti i budućnosti nema predaha za one što će tek umrijeti Ostati će tek polaroid koji je jedini dokaz da su postojali Da su željeli i tugovali Da su uživali u onome što ih slijedi |
KRIVUDAVA, CRVENA LINIJA
|
Otkucaji srca Krivudava, crvena linija Otvorene oči što gledaju u doktora i svoje želje Odsjaj rose sa prozora što se slijeva u propast ponora Jesi li ikada razumio to što te tek slijedi Jesi li ikada želio svijet u kojem živiš Jesi li se ikada pitao zašto je planet dio svih ljudi a ne samo tebe Otkucaji srca Borba za život, možda čežnja da se izbjegne smrt Doktor, njegove ruke Iščekuješ odgovor Što će biti Sloboda ili propadanje zajedno sa kapi rose u propast ponora |
VRIJEME BEZ RIJEČI
|
Mjesec studeni je prošao bez ijedne riječi, geste, značenja Kao da je sve uokvireno u paket koji treba poslati a ne znati ime i adresu Tolike noći su bile pokrivene maglom u kojoj je izgubljen svaki trag o pravom putu, vrijednosti življenja, ljudskog života. Ako ikada i poželimo letjeti kao ptica na nebu i dodirnuti oblake jesmo li se ikada i zapitali želi li to Bog Ako ikada i poželimo vidjeti dno Tihog oceana kao riba i služiti se škrgama jesmo li ikada i pomislili da se petljamo u poslove Svevišnjeg Dodirni površinu sreće, otkrit ćeš suze, a ako zagrebeš dublje patnju i nespokoj u prošlosti Ako ponekad voliš ne znači da si sretan, a ako ljubav izražavaš bijesom možda je krivo vrijeme u kojem si rođen, ponekad i prostor zna biti problem Događaji koji slijede ponekad su tiha šaputanja na jastuku a ako si zadovoljan treba ti samo poljubac za laku noć |
