Znaš li ti što me čini čovjekom
koji sklapa oči noću i budi se
ranom zorom
Znaš li ti kako mogu biti kao
magla, sada me ima, sada me nema
I to što sam kao prašina i kao
ljuta riječ koja se teško izgovara, kada
umor na trenutke postane
realnost a glazba u mojoj glavi
poziv za snom
Znaš li ti da me slušaš kada
govorim nesuvislo, jer riječi su nekada preskupe a ideja
o savršenstvu samo prilika da se pobjegne
I to što sam na trenutke slab kao
biljka bez vode i Sunca kada se
Zemlja dovoljno okrene
i skrene nam pogled sa izvora energije
JA TE VOLIM, SVAKI KOMADIĆ
TVOGA TIJELA, I KADA SAM
ODSUTAN TVOJE RIJEČI
UPIJAM I SLAŽEM U KOMADIĆE MEMOARA
ZA VJEČNOST,
GLAS TVOJ SKUPLJAM
U SVOJA KRVNA ZRNCA
I MIJENJAM IH SA NIKOTINOM
KOJI SE NAKUPI TIJEKOM DANA,
Jednom kada starost nas svlada,
našim vjeđama ovlada,
znat ćeš da sam te uvijek volio,
svoje misli samo tebi poklanjao
i pjesme tebi sa radošću pisao,
JER TI SI MOJA VJERNA ČITATELJICA,
ZVIJEZDA NA PLAVOM NEBU
MEĐU VANZEMALJCIMA OČARANIM
NAŠIM PRELIJEPIM MOREM I DIVNIM JEZERIMA,
Očaran sam tobom
i kada pomislim da će biti fijasko
i kada nas sreća pazi
a tvoja ruka me mazi
Znaj, ja ću te uvijek voljeti
i kada život bude zbrka,
opčinjen strahom
i kada bude zrnca pijeska u guzovima tvojim
i među nožnim prstima mojim.
Post je objavljen 06.12.2009. u 19:01 sati.