SONGFORDEAD
06.12.2009., nedjelja
kocka leda, ulica, polaroid
|
ŽIVOT U KOCKI LEDA U mojim venama vrijeme kao da je stalo Sat više ne otkucava svoje sekunde i minute Želje i misli prolaze mi glavom Zamrznut kao kip od leda pokušavam da dišem Ne sjećam se vremena ratova i klaunova Vrata koja vode u Raj zaključana su Sve što sam ikada želio su oči njene zelene kao poljane ljeti s buđenjem Sunca Sve što sam ikada išćekivao su kose i ruke njene da me miluju u doba nevremena i munja sjajnih, vatreno plamtećih ULICE ZABORAVLJENOG ZNAČENJA Kada hodam ulicama kojima sam zaboravio značenje počinjem da tražim smisao postojanja svijeća i svjetlosti što isijava u daljini Diši kao da ti je zadnji dan Živi kao da se više nikada nećeš roditi Obrisi u tami što daju oblik mjesecu i noći što mi prilazi sa leđa kao da se poigravaju sa mnom Dobroga i Lošega Nisu sve iskre u životu savršenstvo življenja Kada osjetiš uzdah iza leđa možda je zla kob koja te vreba, nešto gadno sprema POLAROID U daljini linija koja se spaja sa vremenom prošlosti i budućnosti nema predaha za one što će tek umrijeti Ostati će tek polaroid koji je jedini dokaz da su postojali Da su željeli i tugovali Da su uživali u onome što ih slijedi |
