ŽIVOT U KOCKI LEDA
U mojim venama vrijeme
kao da je stalo
Sat više ne otkucava svoje sekunde i minute
Želje i misli prolaze mi glavom
Zamrznut kao kip od leda pokušavam da dišem
Ne sjećam se vremena
ratova i klaunova
Vrata koja vode u Raj
zaključana su
Sve što sam ikada želio su oči njene zelene kao poljane ljeti s buđenjem Sunca
Sve što sam ikada išćekivao su kose i ruke njene da me miluju u doba nevremena i munja sjajnih, vatreno plamtećih
ULICE ZABORAVLJENOG ZNAČENJA
Kada hodam ulicama kojima sam zaboravio značenje počinjem da tražim smisao postojanja svijeća i svjetlosti što isijava u daljini
Diši kao da ti je zadnji dan
Živi kao da se više
nikada nećeš roditi
Obrisi u tami što daju oblik mjesecu i noći što mi prilazi sa leđa kao da se poigravaju sa mnom Dobroga i Lošega
Nisu sve iskre u životu savršenstvo življenja
Kada osjetiš uzdah iza leđa možda je zla kob koja te vreba, nešto gadno sprema
POLAROID
U daljini linija koja se spaja sa vremenom prošlosti i budućnosti nema predaha
za one što će tek umrijeti
Ostati će tek polaroid koji je jedini dokaz da su postojali
Da su željeli i tugovali
Da su uživali u onome
što ih slijedi
Post je objavljen 06.12.2009. u 18:52 sati.