namjer42naznacenja

Kada je bio rat sam pitala roditelje: "Tata, mama, kada vi umrete, hoće li i naš stan umrijeti s vama?" Pogledali su me zabrinuto, tata me stavio sebi u krilo, zagrlio me (mislili su da sam istraumatizirana) i rekao: "Naravno da neće."
"Onda dobro."

Majka mi to prepričava uvijek kada je dobre volje, smije se i govori: "Kakvo si krasno malo kapitalističko dijete bila, obožavam tvoje bistre oči!"

I mislim *Ne mogu vjerovat da to govoriš. Dobro je što su me zabavljala skloništa jer sam bila sretna što napokon nisam sama nego sam okružena ljudima. Ali kako je loše što mi je rat u dobrom sjećanju*

*Je li to stvarno loše?*
*Još uvijek?*
*Iako više ne želim biti vojni pilot?*
:/
jer nema posla.
:O
Ajde dobro, nije mi niti smisao života da ubijam. Ali želim letjeti. U objektima samo, ne želim imati sposobnost letenja, to me još uvijek plaši.

Mislim da je to bilo s mojih 12 godina. Najljepši poklon.
Frendica, majka i ja smo jele u Importanne centru u pizzeriji. Gledala sam kroz 'izlog', u ljude. Vidjela sam umornog čovjeka kako gura kćer od neke tri godine u kolicima za malo veću djecu. Držala je Barbie časopis. Ispao joj je iz ruke, nagnula se i okrenula, ali otac s podočnjacima nije primjetio. Okrenula se nazad, kao da se ništa nije dogodilo. Nitko to nije primjetio, jer kako i bi, u tako velikom gradu, velikom za naše pojmove, nitko niti ne može primjetiti takvo što. Ljudi su otuđeni, a on je bio obični tata, s vjerojatno prosječnom plaćom i podočnjacima veličine izgubljenosti običnog građanina.
I podsjetio me na sve jadne ljude koji nisu jadni zbog sebe nego zbog okoline. I jednostavno si nisam mogla pomoći da ne ispadnem zadnji manijak, da zbog misli "Vidjela sam!!" stvarno ne otiđem. Izletjela sam među ljude, što i nije takav bed jer ljudi ionako ne primjećuju, podigla časopis, dotrčala do čovjeka, predala mu ga s riječima "Oprostite gospodine, ispao je Vašoj kćeri." Pogledao me uopće me ne doživljavajući i uzeo ga bez riječi, krenuo dalje. Pomislila sam "ok, ni ne očekujem da me doživi." nasmijala sam se sama sebi jer mi je žao što ljudi jednostavno ne primjećuju da je zapravo lijepo kad takvo nešto učiniš. Kako bi svijet zapravo bio lijep da ne ignoriramo loše stvari nego da ih popravimo. Vratila sam se u pizzeriju, majka me pitala zašto sam istrčala, rekla sam joj zašto, pitala me zašto sam to napravila, što me briga za takvo nešto (nije nekome sad novčanik ispao..), rekla sam da sam jednostavno vidjela. Nismo više pričale.
Kada smo odlazile, majka mi je dala novac da odem platiti. Bila sam okrenuta prema 'šanku' kad sam osjetila da me netko primio za rame. Okrenula sam se i vidjela muškarca, prepao me. Nisam primjetila po licu tko je, samo po činu. Pružio mi je buket žutog cvijeća, blago se nasmijao i rekao "Hvala na usluzi!". Šokirao me. Potpuno.
Takav šok sam pretrpila da sad mislim da me promijenio kao osobu. Za takvu glupost mi je čovjek kupio cvijeće. Jer iako to isprva nije pokazao, on je stvarno uočio koliko je rijetko, i koliko je lijepo da netko stvarno Primjeti!
*Hvala ti na tome. :) *
Kada vidim da netko hoda sam i tužan, da plače od tuge, pristupim takvim ljudima. Ne svima, samo onim ranjivima. I fascinantno je koliko ljudi traže zagrljaj od makar nepoznate osobe ponekad!
Uvijek bih htjela to učiniti. Ali tek nakon žutog cvijeća mi nije neugodno prići onome kome trebam, nemam strah da ću ispast glupa ako ne ignoriram osamljenost. (nemam strah jer mi nije bitno) I nevjerojatno, ali stvarno postoje osobe koje to cijene!! I nikada ih ne zaboravim. Čak niti ne ispadam fanatik :) Nije stvar u tome hoće li oni to primjetiti ili ne. Stvar je u tome da znam da ne griješim. Da dajem sve od sebe jer znam da je to stvarno potrebno. Da vidim, i da želim vidjeti.

I da znam voljeti.

Za one koji nisu bili na filozofiji:

Vječnost je negacija vremena.
Vrijeme se mjeri prolaznošću događaja.
I mi unutar tog intervala prolazimo.

Prije-kasnije --na temelju usporedaba
(duže-kraće
veće-manje)

..ostatak sata izokretanje rečenica :)

Kad sam već kod filozofije..najdraži sat mi je bio o idolima.
Idol znači kriva slika
:)
jaojao.

1. Idol spilje
-ljudsko neznanje, strah od znanja, težak put do obrazovanja, mrak, neshvaćanje, okovi
2. Idol trga
-ogovaranja, "tračevi s ulice", "bapske priče"
3. Idol plemena
-konzervativna sredina
4. Idol kazališta
-slijepo vjerovanje osobama s titulama, sveučilište

Navodno smo svi idoli. Sada više ili manje.
S ovim 'navodno' već naginjem idolu.. :) :/ :(

Dosta filozofije. :D

Mnogi kažu da muško-ženska prijateljstva ne postoje.
Ali meni je otac prijatelj!!

Budući da nisam bila na tri sata i da sam nakon škole bila s Adaletom u bircu, imala sam o čemu razmišljat. :)

Kako je fascinantno samopodcjenjivanje. Kada ljudi ne vjeruju ni sebi.

Divila sam se gimnastičarima. Gledam one najbolje na svijetu i pitam majku (jer se bavila gimnastikom pa valjda zna) zašto se ne natječu cirkusanti. Dala mi je strašan odgovor: Zato što su izvan konkurencije.
?!?
I rekla je da tko je jednom radio u cirkusu da ne može ići na takva natjecanja. Jer su rođeni zato da budu sposobni.

Koliko čovjek može biti bez hrane i vode? Naravno da se rekord ne podudara sa stvarnošću. Kada u plemenima zbog postizanja samovoljne samokontrole stave čovjeka u lijes i nakon par mjeseci ga izvade živog, pa što sad. To je nadljudski.

S činjenicom da koristimo svega nekoliko postotaka svog uma, stvarno je nadljudski.
Kako smo ispodprosječn, fuj!

Da koristimo 20% ne samo da bi mogli valjda i letjeti nego bi nam se stvoria krila i palili bi pogledom.
Dobro sad baš.. :) ali bi letjeli, to sigurno bi.

I pričalo se o ljudima koji su odrasli sa životinjama. Što je u njima ljudsko?! Ništa!! I onda ih pokušavaju naučiti da spavaju na krevetu i jedu iz tanjura. Da hodaju na dvije noge opet, da evoluiraju u samo jednom životu. Kako da ne. Ne daju im slobodu. Ne daju nikad nikome, ali to ne znači da je u redu. Oni više nisu ljudi, čovjek kada se stvori je sam od zvjezdane prašine (:) tko ne zna da smo uistinu stvoreni od zvjezdane prašine neka sada odma ode do ogledala i divi se sam sebi :)), a razvoj njegovog duha..neću sad o tome.
Ako je odrastao sa životinjama je životinja.

Ima sposobnost biti bilo što. Razvit se u svakom smjeru. Ne razvit se uopće.

Sve što zamislimo možemo i ostvariti. Kako to ono Einstein kaže, za svemir i ljudsku glupost..samo bez gluposti.

Mi smo neograničeni. Mi smo LJudi.

Što se mora nije teško.
Ma kakva je to glupost?! Je, teško je. I to jako.

Fascinantno mi je primjenjivanje obrnute psihologije na osobe starije od deset godina. To zbilja, ali zbilja nema ni najmanjeg efekta. Vrijeđa me takvo nešto.
"Učini-Neću-Moraš-Ne moram-Ajde-Neću-Dobro, nemoj, zapravo ni ne želim da to učiniš. Nemoj-Ni neću-Dobro, nemoj-Ok, neću."
Samo kompliciranije i dosadnije i duže i vrlo naporno. Argh.

Ništa se ne mora, samo se umrijeti mora. Čak ni to.

:) ..kako meni neki ljudi znače. Opako. :D

Teta kod koje idem na instrukcije iz matematike mi je kupila čokoladu i zamotala je u Mickey Mouse omot. :))

--kažem.

Zamislite da vam netko kaže nešto teško što je lakše reći nego čuti.
--
Sad zamislite da vam netko kaže ovu BRUTALNU izjavu:
"Volim kad me vole ljudi koji ne vjeruju u Boga jer me mogu voljeti više od ičeg."

Nisam to čula, ne mislim to, etc. Samo kažem da zamislite.

--

Vrijeme Želje u trenutno teško izvedivoj situaciji:
"Volim te"
"I ja tebe."
...
"I tako se mi volimo."

:)


Jel mi može netko objasniti zašto piše RINITE, a ne GURNITE?!?

Profesorica Fizike!! je danas imala izjavu "infra grijalica na kojoj grijete ručkove" za mikrovalnu. Daj ajde..
I za nešto nevjerojatno: "To ti je ko da kuću hoćeš srušit kamenom."
Dečko K. ima šljivu na oku. I pita ga jel se mogao skijat sa šljivom na oku. On pita zašto ne. Kaže profesorica: "Pa zašto ne, s jednim se gleda, s drugim se skija." Ona to ozbiljno. I meni stalno govori da sam glupa. Osim kad mi netko u šali kaže da sam glupa, ali to u totalnoj šali, prijatelji! i onda im kaže šta pričaš nije ona glupa.
Ne, ti si. :D

Jučer sam baš sretna bila u prostoriji s visokim stropom u kojoj se vide kutovi jer IMA KUTOVE za razliku od ostalih visokih prostorija koje su zaobljene. Što je to?! Nije ni kugla ni kvadar, frustrira me.

Kao liftovi u kojima se moram vozit sama. Imam fobiju da ne ostanem zatočena. Ne bih imala da mi se nije nekoliko puta dogodilo da stane na pola kata i onda stisnem nešto i ništa se ne događa, stisnem alarm, nitko me ne doživi jer valjda ljudi misle da se glupiram, šupim ga, opet ništa i onda čekam izluđena da čujem čovjeka i da se sramotim i zovem da mi netko pomogne.
Zato sada najradije i u neboderima hodam stepenicama.

Kako da zaboravim nešto ako mi se stalno ponavlja da zaboravim?!

Ekstra molim ovu žensku da napiše post. Hvala. Usudi se odbit me :)
Nemoj se usudit.

Kaže mi 4ever_young da napišem pet stvari o sebi koje nisu poznate.

1. Jučer sam se tetovirala. Iznad desnog gležnja, slova na aramejskom (?:D) čije značenje znam otprilike samo. Ali osoba koja mi je to napisala u prvom susretu, vjerujem joj, i traženje tog značenja mi puno znači jer sam provela dosta vremena u džamiji, kod hebrejaca i ljudi koji imaju ikakve veze s teologijom. U utorak mi je palo na pamet da napravim to iako godinama naravno nemam ništa protiv tetoviranja, pogotovo na tom mjestu, a u salon sam došla jučer prvi put i nažicala ženu da me istetovira bez narudžbe hihi
A nemam ni probušene uši :)

2. U torbi koju sam prije nosila sam uvijek imala konzervu tunjevine. Za onaj slučaj kada bi svi pare potrošili na alkohol i tako. I jelo se to! Eva tunj :D

3. Posjedujem klavir iz 1873. koji je uberfensi jer ima naravno uberpovijest. Dobila sam ga (od tamo neke žene --?!?) u prvom osnovne pa sam počela učit svirat jer mi nije bilo svrhe da zauzima četvrtinu velike sobe i da samo stoji. Završila sam osnovnu glazbenu.

4. Ovo većina onih koji me poznaju zna o meni: Učim engleski od pete godine i ne znam ga. Znala bih se snaći nekako, ali stvarno ga ne znam. Zato njemački učim od treće :/ i isto ga ne znam :/ ali mi ide bolje od engleskog :// Ali sam kul pa mi je definitivno najlakši zbilja lagan jezik-francuski. I esperanto naravno ;) Sva sam kul :P

5. Perem kosu najviše jednom tjedno, ali zato opsesivno depiliram noge svakodnevno. Jer me užasava kad nisu ful ful glatke. Da, to je glupo :/ I još kad pomislim da potrošim barem petnaest minuta na to da i izgleda glatko, a ne točkasto ili kako već, ajme. Baš glupo.
Iako, naravno, ima izuzetaka. Oprat ću kosu ako padnem u blato i neću obrijat noge ako sam na na nekoj planini. Hm..ma možda hoću. Evo, ali neću ako sam preumorna.

Da napišu pet nepoznatih stvari o sebi zadužujem:
Gabriela, invinoveritas, Kelja, Meu i Onu koja radi.

Naučila sam radit avione od papira i bacala sam ih s balkona :D
Zauzvrat sam pokazala kako se radi brod. I kapa i žaba :D :D



Šipka koji je mjestimično crn koliko je zreo u usporedbi s drugim šipkom.

(Zbilja je fascinantno :D )

Pa se može tome divit :D :D
Inače, tko god da je pitao, ono je moja slika, slikana jučer.

Tko želi da mu budem kuja? :D

Nene. Samo sam svoja.

Kriknuti je smiješna riječ. Da sam išta rekla kada sam čula da je Krik uništen bih mogla jedino to učiniti. Ali od očaja nisam ništa mogla.


"Narav stvara objekte čudnije od onih što ih mogu izmisliti pisci Zvjezdanih staza."
FIZIKA ZVJEZDANIH STAZA, Lawrence M. Krauss

..a svi oni koji već puše..
Hvala G. na drugom savjetu. Sada ću prestat pričati ovakve gluposti :)

Kupila sam si fensi crveni ruž. Ajde, divite se

služi samo zato da ga se može razmazat :D :D

Tko mi je rekao da ga plaše bube? Koga plaše gusjenice? Najljepše su. A leptiri, krijesnice, bubamare i sjajbube?


Vozim se tramvajem i vidim nečije oči u staklu kako me gledaju pa gledam i ja u njih i kroz njih i vidim i sebe i pomislim "Super! Vidim svijet tuđim očima :D"

Stalno slušam Hey Ya!. Sasvim slučajno! Danima sam slušala Hey Jude i upisala sam 'hey' u media playeru i u rezultatima sam prvo vidjela Hey Ya! i ono..slaba sam na tu pjesmu, skroz. :D

Jer je to pjesma od moje "Samo te želim jebat, oprosti, samo sam iskren" najbolje prijateljice i mene.

Hey Ya! :D

Znate to. Al mislim da to nije točno. Valjda dvostruko više minus jedan. Onaj koji će proći i kroz drugu točku.

Nekako mi se zauvijek čini težom riječi od voljeti. Vremenska neograničeost u svakom, u nijednom vremenu. Veličanstveno!
Kao sjaj na betonu od hladnoće! Kako se na jadnom, jadnom betonu mogu vidjeti kristali?! Vidjela sam predivan prizor: netko je bacio plastičnu čašu od čokoladnog pudinga na cestu i čaša se smrzla pa su se i na njoj pojavili oni kristalići kao led, što je to. Bila je stvarno prelijepa! Tako..ne znam..kao glatki čokoladni kristalni led. Damn! Lijepo.

*Ovo je post broj 42.*

Je li čaša napola puna ili napola prazna?
Uglavnom bih prije rekla napola puna. Jer je prvo moraš napuniti da bi je ispraznio.
A da sada to gledamo psihološki - puna je nekako pesimističnije. Kao da ti treba još kap da prelije čašu. A ne. Onda ću reći da je sve optimislitčno, znaš, tvoja čaša je prazna, to je dobro :)

Čaša je prva riječ koju sam naučila slovkati. A Kraš prva koju sam napisala :)
Ne zato što sam gladno dijete :D nego sam prošla pored Kraš tvornice koja izgleda kao kocka čokolade, to je jedini opis za tu građevinu, vidjela sam slova, zapamtila ih, doma ih napisala i pitala što znači
K-R-A-Š. Ah ah :) :)

Gledam od dna prema gore. Kazaljka na satu ide ulijevo. Uvjeravaju me da sam u krivu. Jesam li?

HVALA na čestitkama :)))

Ako netko sazna smisao života, naravno, neka mi kaže. Iako uvijek ima nešto za što živimo. Neki žive samo zato da nešto učine, da ispune neki cilj. To nema smisla možda. Ali me zanima, za što živite?

U življenju se može naći smisao, da.



I u umjetnosti, naravno.
Kaže mi draga, draga osoba: "Svijet bi trebalo uništiti. Nitko i ništa nije zaslužilo živjeti. Ali ako svijet uništimo, nestat će i ono najljepše, neponovljivo, što ni jedan vanzemaljac ni u jednoj galaksiji ni u jednoj dimeziji više ne može ponoviti. Nestat će i muzika."
Kada ta osoba čuje glazbu, vidi slike.
Kada ja vidim slike, čujem glazbu.

Te vizije su individualne i stvarne. I nove, samo naše, neponovljive.
I događaju se samo kada shvatiš nešto zbilja posebno.



Moj smisao života je da postojim za druge. To mi uvijek vraća nadu. To je razlog za živjeti! :) Hvala što postojite. Vi znate da ne mogu prestati voljeti. I da ću uvijek vidjeti sjaj u vašim očima :')

Dvije noći nisam bila doma, bilo je lijepo i super. Druge noći sam se izležavala dok se odbrojavalo, zaspala sam za sat vremena, ljudi su me budili i maltretirali, Nina, neću ti zaboraviti one hrenovke, znaš?, svaki put kad bi me netko probudio jer bi uletio u sobu u kojoj nema ničega zbog čega bi se u nju ulazilo bih se probudila i vidjela neku drugu osobu koja spava sa mnom (?? ništa neću pitat). Kada su svi otišli (bili smo u zabranjenom stanu kod prijatelja, *D., baš si šašav, znaš?*) su me D. i T. probudili da čiste tu sobu gdje sam bila. Nisam se htjela pomaknut pa su mi namjestili krevet u dnevnoj sobi, upalili tv, glumili daljinski, konobare etc., bili mi osobne sluge jer sam "čisti primjer hedonizma, uzor" pa mi nisu dali da radim nego su me samo tetošili. Što da kažem. Probudim se u stanu sa dva lika kojima je jedina briga u životu da ispune svaki moj zahtjev i jedina želja da ih maltretiram. Ah, priznajte da ste uživali!!! :D

Skužila sam da pišem postove srijedom i subotom jako često. To su mi baš dani kada stvarno ne bih trebala pisat. Mislim, srijeda. Onak, subota, helou! Ma. Uključujem zvučnike na kompu kada praznim Recycle Bin jer obožavam taj zvuk. Kreššš!!!! rrr seksi

Hmm
i razmišljala sam o spoju ljudi s elementima. Tog sam se ponovo sjetila dok je D. zaspao pored mene, onak, PORED MENE, što stvarno nije u redu, jer ja ne mogu bez daljinskog (ili kako bi V. rekla, telekomande :D :D ).
čovjek+:
zrak=anđeo
zemlja=kentaur
voda=sirena
vatra=...
Što je vatra?!
Zaboravila sam. Nadam se da vrag nije. Kako bi D. rekao: "Šta ja znam, to je tvoja glupa teorija, ti se sjeti.".
Dobro..
Hoće se netko sjetit umjesto mene *treptrep*?

I možete mi četitat ročkas, hvala :D
u 11:30 ;)