Budući da nisam bila na tri sata i da sam nakon škole bila s Adaletom u bircu, imala sam o čemu razmišljat. :)
Kako je fascinantno samopodcjenjivanje. Kada ljudi ne vjeruju ni sebi.
Divila sam se gimnastičarima. Gledam one najbolje na svijetu i pitam majku (jer se bavila gimnastikom pa valjda zna) zašto se ne natječu cirkusanti. Dala mi je strašan odgovor: Zato što su izvan konkurencije.
?!?
I rekla je da tko je jednom radio u cirkusu da ne može ići na takva natjecanja. Jer su rođeni zato da budu sposobni.
Koliko čovjek može biti bez hrane i vode? Naravno da se rekord ne podudara sa stvarnošću. Kada u plemenima zbog postizanja samovoljne samokontrole stave čovjeka u lijes i nakon par mjeseci ga izvade živog, pa što sad. To je nadljudski.
S činjenicom da koristimo svega nekoliko postotaka svog uma, stvarno je nadljudski.
Kako smo ispodprosječn, fuj!
Da koristimo 20% ne samo da bi mogli valjda i letjeti nego bi nam se stvoria krila i palili bi pogledom.
Dobro sad baš.. :) ali bi letjeli, to sigurno bi.
I pričalo se o ljudima koji su odrasli sa životinjama. Što je u njima ljudsko?! Ništa!! I onda ih pokušavaju naučiti da spavaju na krevetu i jedu iz tanjura. Da hodaju na dvije noge opet, da evoluiraju u samo jednom životu. Kako da ne. Ne daju im slobodu. Ne daju nikad nikome, ali to ne znači da je u redu. Oni više nisu ljudi, čovjek kada se stvori je sam od zvjezdane prašine (:) tko ne zna da smo uistinu stvoreni od zvjezdane prašine neka sada odma ode do ogledala i divi se sam sebi :)), a razvoj njegovog duha..neću sad o tome.
Ako je odrastao sa životinjama je životinja.
Ima sposobnost biti bilo što. Razvit se u svakom smjeru. Ne razvit se uopće.
Sve što zamislimo možemo i ostvariti. Kako to ono Einstein kaže, za svemir i ljudsku glupost..samo bez gluposti.
Mi smo neograničeni. Mi smo LJudi.
Post je objavljen 22.01.2007. u 17:18 sati.