Komentari

smisaozivota42.blog.hr

Dodaj komentar (49)

Marketing

  • Gabriel Arkangel

    Hm.... Vidis zbog ovakav tekst podsjeca me na neke bitne stvari. Podsjeca me na to zasto te volim i zasto si mi od kada te znam toliko posebna. Sjetim se svih nasih trenutaka i toga kako si zapazila onu malu cupavu gusjenicu. I kao sto sam vec jednom rekao tada sam vec znao kako stvari stoje zato sto nikada nisam prije vidio da netko kao ja zapaza te stvari. Barem ne tako. Ako bi ih i zapazili to bi bilo kada ne rade nista i sjede negdje u prirodi pa ju vide negdje na sebi tek tada bi joj posvetili nesto paznje i to najcesce da ju maknu. Ali ne ti.... Niti ja... Znas kada bi ljudi proveli samo nekoliko dana ili sati cak sa tobom tada bi svijet bio puno ljepse mjesto. Jer mislim da bi naucili voljeti. Nebi se toga bojali niti bi ju tako tesko davali. Jer danas na svijetu sve je toliko lazno. Toliko gnjusno i podlo, proracunato i zlobno. Krivi ideali, krivo vrije i krivi ljudi. I zato to nazalost nemogu sopustiti. Nemogu dopustiti da provedes vrijeme sa svima i da pritom budem bezbrizan. Nemogu to dopustiti zato sto je ta iskvarenost i ta zloba uvucena duboko u sloj ljudi alo onako duiboko ispod koze. Takva je zato jer vjeruju da je opravdana zbog toga sto ju toliko cesto vide i cuju za nju. I bili bi spremni povrijedi cak i nekog poput tebe. A to nemogu dopustiti, to ne zelim dopustiti i zato sam tu da to nikada ne dozvolim. Nebi mogao podnjeti cinjenicu da ti se nesto desilo. Takvo nesto ubilo bi me. I zato te tako zagrlim kada te zagrlim i zato se toliko brinema kada zaspis na klupici kada si bolesna, i zato mi je tako grozno kada vidim da se osjecas lose. Zato sto si toliko divna osoba zato sto si ti zadnja koja bi se trebala osjecati uplaseno ili ugrozeno.
    I predivno je to sto ti je taj covjek donio to cvijece. Jer na kraju tko zna mozda si upravo zato djelom takva osoba kakva jesi. Mozda si upravo zato u biti danas tako nasmjesenog lica i puna vjere u to da ce sve biti bolje, da sve mora biti bolje. Pa eto reci cu mu hvala na tvom osmjehu :)
    Razmisljao sam danas o onom sto smo pricali sa poslom onog decka. I tvoj pogled natjerao me da promjenim misljenje. Jer sam se sjetio kako je meni bilo. Bilo mi je jedva 16 god. otisao sam preko ljetnih praznika raditi u Sloveniju. Nitko nije znao moj pravi razlog sto sam tamo. Ali nije bio bas pretjerano sebicne naravi. Radio sam tamo daleko od svih koje znam sa ljudima ciji jezik tada nisam najbolje razumio. Ponasali su se prema meni kao prema govnu. Drzali su se zajedno a ja sam svaku vecer odlazio sam u svoju sobu u hotelu i tamo proveo vecer a prvih dana i noc sjedeci na krevetu i gledajuci u luku.
    Nisam bio u pretjeranoj poziciji da se branim u bilo kojem pogledu jer to bi samo pogorsalo stvari. Daleko od doma. Nisam kod sebe imao novca, a i nisam htio odustati kada sam vec tamo dosao. Bilo mi je jako tesko i puno puta sam se pitao zasto su takvi prema meni jer im nisam nista napravio za njih sam bio u biti samo klinac. I jos je zanimljivije bilo to da im je to postalo toliko zabavno i zanimljivo da su poceli izmisljati naccine kako ce me gnjaviti kao da smo mala djeca. To je trajalo danima, krali su mi rucnike iz sobe, namjestali budilicu u 3 ujutro, bacali svoje prljave carape na lice dok sam spavao, kao djeca postavljali mi noge i takva sranja. Jedan dan stvarno je bilo tesko jer sam u pravilu ja morao raditi najgore poslove jer je to bio njihov nacin izzivljavanja i tako me jednom docekala noga a ja sam se slozio koliko sam bio dug i sirok ali sam udario glavom u prag. Digao sam se i otisao u sobu. Tamo sam otisao pod tus i bio sam na granici da se rasplacem od muke. Tu sam stajao ispred ogledala kada sam se obrisao i poceo razmisljati i u trenutku ocaja pogodilo me... Nemoras to trpiti. Odlucio sam da cu se radje oduprijeti pa makar i u takvim uvjetima nego trpiti. Izasao sam iz sobe ovi su radili na hodniku i primio lika koji bi mi stari mogao biti jer mi je on postavio nogu. Samo sam ga primio nisam stigao niti udariti ga kada su ovi ostali skocili i rekli ok je ajde smiri se. Tu vecer poslje posla sjedio sma u sobi i Bostjan se zvao lik koji je dosao po mene i rekao odi samnom. Ufurao me u svoju sobu oni su svi bili tamo. Dofurao mi je stolicu na terasu i dao pivu i kutiju pljuga. Tek sam tada saznao njegovo pravo ime jer su ga ostali zvali po nadimku dao mi je ruku upoznali smo se opalio me prijateljski po ledima i rekao opusti se...... Od tada je moja izrekao opusti se manje ce boljet jer se sjecam kako sam se tada osjecao kao sa nekim olaksanjem.
    To je na kraju ok zavrsilo ali kada se sjetim kako su bili jebeno odurni a nisu znali koliko mi je to ttrebalo i zasto sam u biti tamo..... I kada si ti onako reagirala na ono sto sam ti rekao potpuno mi je bilo jasno jer bi isto reagirala kada bi znala kako sam se osjecao tamo svaki dan do toga dana.
    Dosta sada saljem ti big kiss!!! Volim te Lafe

    avatar

    29.01.2007. (01:40)    -   -   -   -  

  • Ruska

    ŠOK! Naravno da te promijenio... Lijepo. Aaaaw, Lijepo. :))kiss kiss ;)

    avatar

    29.01.2007. (08:42)    -   -   -   -  

  • raymond

    jako ljepo. bitne sitnice čine razliku. buketi...časopisi. divno! uljepšala si mi dan.=)

    avatar

    29.01.2007. (09:28)    -   -   -   -  

  • broken7

    kao prvo: puno, puno, puno ti hvala na omon komentaru... nemaš pojma koliko sam sretna kad mi netko tako nešto kaže, napiše... jako mi je drago što sam te upoznala, barem ovako, preko bloga... jer i to je veliki dio...
    a post, lijepo je učiniti i najmanju sitnicu za nekoga... znam po sebi... niti ne tražim zahvalu, ili bilo što tome slično... dovoljno mi je da znam da sam pomogla čovjeku...
    ali sam ja takva osoba, da i kad pomognem, a vidim da je i dalje ta osoba žalosna, da joj je teško, nemogu je se lako riješiti iz misli... onda i meni postane teško... očito sam previše osjetljiva, ali šta ćeš... tako je to...
    ostavljam ti veliki pozdrav i zagrljaj...

    avatar

    29.01.2007. (09:50)    -   -   -   -  

  • Ruska

    A tko je rekao da si ti tipični Jarac?? Ti si Ovan u podznaku.

    Ovan
    Bahati gadovi, uvijek moraju biti šefovi i glavni u svemu. Uzrok je, vjerojatno, mali penis ili male sise.

    buahahahahahahahahaha Što sad kažeš?? ;))

    Baš pišem onak za Jarca i mislim na tebe i rekoh, pa ništa nije točno. Al Ovaaan. Baš te opisuje. [LOL] hihihihi ;))ljubim te, malo!! ;)*

    avatar

    29.01.2007. (10:02)    -   -   -   -  

  • Tamara

    wow:D kissssssss

    avatar

    29.01.2007. (10:40)    -   -   -   -  

  • murmur

    zanimljivo. stvarno zanimljivo.

    avatar

    29.01.2007. (11:19)    -   -   -   -  

  • coco

    Ha, gledaš 3D avanturu, jako lijepo, hehe!!
    Ljep pozdrav ti ostavljam!!
    Komentar na tvoj post ostavim večeras, sad se žurim, pozz

    avatar

    29.01.2007. (11:53)    -   -   -   -  

  • Zelena

    To je baš lijepo. Vraća nadu u bolji svijet. :)

    Nije bitno da shvatiš to na moj način, već na svoj. Postoji savršenstvo u svemu što nas okružuje. Ja sam napisala cijeli ciklus ovakvih sličnih crtica, pod nazivom 'Trenuci'. Možda ih objavim još par. A možda ostavim samo ovaj.

    avatar

    29.01.2007. (12:55)    -   -   -   -  

  • Tanja

    hmmmm...neki u životu pored nas prođu i kao da nisu postojali, neki nas ogrebu i ostave duboke tragove.....odličan post...zaista...

    avatar

    29.01.2007. (13:24)    -   -   -   -  

  • pacifistica

    tako se meni jednom dogodilo da sam, kad sam bila u puli, ostala bez para, samo sam sa sobom imala kartu da se autobusom vratim u mjesto koje je bilo blizu i u kojem sam ljetovala. morala sam doći do autobusne, ali problem je bio što nisam znala gdje je. vidjela sam da su vrata jednog autobusa otvorena i da je vozač vani, pa sam ga pitala u kojem smjeru trebam ići, a on je rekao da on baš sad vozi taj autobus na stanicu, pa da će me povesti, a kad sam mu rekla da nemam novaca za kartu, rekao je da nema problema, svejedno će me povesti. to mi se usjeklo u sjećanje jer je čovjek bio užasno ljubazan. to je zapravo tužno - kako nas ljudska ljubaznost može iznenaditi, ovako navikle na hladnoću i distanciranost.
    a što se tiče onih zagrljaja, ja se obožavam grliti :). kad me netko zagrli baš onako kako treba, zaboravim na sve loše u tom trenutku :).

    avatar

    29.01.2007. (15:07)    -   -   -   -  

  • Kao da je važno...

    ti si prekrasna osoba,zaista! Veseli me saznjenje da ljudi još primjećuju,vide!
    Koliko sam puta prolazila pored neke bakice koja ide doma iz trgovine i jedva hoda, kamo li da nosi vrecu s namirnicama,pa bih joj pomogla.I ako sam zurila u skolu ili sl. pa nisam mogla zastati i pomoci joj,mislila bih o tome,bilo bi mi veoma zao nje i zao sto prolaze toliki ljudi a nitko ne vidi,ne pogleda,ne zeli pomoci.I onda mi je zao sto sam tog trena u skoli a ne s tom bakicom...
    Pouka za drugi put :-)
    Gledaj,samo gledaj,jer imas sto vidjeti,svi imamo,pitanje je samo zelimo li.
    Ja sam odabrala odavno da zelim,drago mi je da je to i tvoj odabir.

    avatar

    29.01.2007. (15:08)    -   -   -   -  

  • Dora

    !
    AW!
    u tome je temeljna razlika! ja bi na primjer vidila, ali nebi ništa poduzela, iako bi htjela. Neznam, ja sam takva. To bi me izjelo iznutra ali 100% sam sigurna da se nebi digla sa te stolice. Uvijek znam šta bi trebalo napravit i u kojem trenutku ali sam preveliki šonjo da išta poduzmem :/
    činiš se jako draga :)))
    i nemogu virovat da ti je kupia buket ? :D :D
    poz :)

    avatar

    29.01.2007. (15:52)    -   -   -   -  

  • The Bunny Hunter

    očito sam to previdio.
    hih.

    14?psss

    16 i 1/2 *sav ponosan*

    avatar

    29.01.2007. (15:58)    -   -   -   -  

  • Hard Boiled

    slatko! imaš pravo, ponekad zaista ignoriramo svijet i ljude oko sebe, slučajno ili namjerno. srećom, postoje ljudi poput tebe koji ne ignoriraju braću ljude... ne budimo jedni drugima vukovi :)

    avatar

    29.01.2007. (16:04)    -   -   -   -  

  • 4ever_young

    "Svi smo mi voleli izvesnu Martu, čitavo društvo i ja i moj brat.
    Bila je najbolja cura u kvartu, za njom smo lomili vrat,
    zbog nje bi vodili rat. "

    :) ovo mi je palo na pamet kada sam pročitala ovo što si napisala, ovaj Blaševićev tekst

    avatar

    29.01.2007. (19:17)    -   -   -   -  

  • catcher

    jako jako lijepo.
    i nazalost je istina da mnogi ne primjecuju i prerijetko primjecuju - kako slucajno ispale slikovnice ili casopise, tako i one koji sve to primjecuju.

    (a ono za kvacice - nije do bloga, nego si podesi encoding - kliknes na View, pa Encoding, pa moras namjestit Central European - meni se isto dogodilo da se automatski prebacio na Western European iz nepoznatog razloga)

    avatar

    29.01.2007. (19:47)    -   -   -   -  

  • Gospodarica lažova

    Jebi ga, to je lijepo. Lijepo da se tako osjećaš. I da, ničim izazvana, možeš učiniti nešto dobro za druge i ne očekivati ništa za uzvrat. Malo je takvih ljudi. Zato, svaka ti čast.

    avatar

    29.01.2007. (19:58)    -   -   -   -  

  • utoppia

    ovo je prekrasno.......
    lijepo je dok ima ljudi koji primjećuju i dok ima ljudi koji primjećuju da je neko primjetil....
    život dobije smisao....
    stvarno si hrabra, al znam da je i meni nekad potreban tak neko...
    kad nitko od tvojih takozvanih frenica ne primjećuje tračak tuge na tvom licu onda je potreban bilo tko ko te primjećuje u ovom bezličnom svijetu.....
    hvala ti na tome.....

    avatar

    29.01.2007. (20:12)    -   -   -   -  

  • scena 4 {[vehementno.

    ovakve se stvari nekima nikad ne dogode...i potpuno vjerujem da takva sitnica može odrediti i promijeniti čovjeku život..

    avatar

    29.01.2007. (20:22)    -   -   -   -  

  • heimthra

    jesmo, upravo zbog toga.
    i ti to dokazuješ svojim preljepim postom.
    i sama kažeš kako ljudi ne primjećuju. koliko ih primjećuje? primjetit ćeš ti, primjetit ću ja, i još koliko nas?
    što je još i gore s obzirom da mi posjedujemo sve osjećaje koje nas čine ljudskim.
    mislim što je to što našu vrstu čini tako uzvišenom, tako vrijednom poštovanja?
    što?
    tehnologija? što?
    što je tako dobro tehnologija napravila? sve što ljudi rade na ovom svijetu jest uništavanje, uništavanje svega što je dobro, svega što je istinski i jedino vrijedno poštovanja i divljenja.
    (samo molim te nemoj navoditi medicinu kao dobru stranu svega toga)
    ljudi su isprazni, toliko u svojim dušama truli i to je toliko nenamjerno da to još čini gorim.
    ima užasno malo ljudi na ovom svijetu za koje imam poštovanja. svijet se pretvara u tek jedno masovno groblje za sve što "nije ljudsko".

    avatar

    29.01.2007. (20:28)    -   -   -   -  

  • * Veilofsin*

    Lijepo se uvijek lijepim vraća, to sigurno!!!
    Sebično? Ne.

    avatar

    29.01.2007. (20:34)    -   -   -   -  

  • m

    ljudi se boje pristupiti i pomoći baš iz tog straha nekog. a ovo što si ti tu gore napisala, ja pokušavam objasniti ljudima uporno :)

    avatar

    29.01.2007. (22:04)    -   -   -   -  

  • coco

    Hej, nisam stigla niti jučer, kako vrijeme leti...
    He, da... koliko te te neke sitnice učine sretnijom.
    I onda se pitamo što nas može učiti sretnijim, ja mislim samo sitnice i stalna
    naklonost osoba koje volimo, koje su nam obitelj i prijetelji.
    Drago mi je što ti je jedan, naizgled sasvim običan dan, proveden na dan tvog
    rođenja prije 12 godina ostao urezan u pamćenje na tako malo šašav ali svakako
    vrijedan način pamćenja!!
    Veliki pozdrav ti šaljem

    avatar

    30.01.2007. (10:29)    -   -   -   -  

  • angielina

    lipo od tebe što si primjetila, što si nešto i učinila kad si vidila...rijetki su ljudi koji pomažu nekome pogotovo nepoznatome...lipo je znat da ih ima još na svitu...ja ljudima oko sebe dajem sve što imam, predala sam se u potpunosti, ali samo neki to cijene, samo neki svaćaju kolko mi znače i kako sam zaljubljena u život *inlove* =)

    avatar

    30.01.2007. (11:15)    -   -   -   -  

učitavam...