Smisao Života

petak, 18.12.2009.

Legende naše svagdašnje

Bliži se zimski suncostaj... Ove godine u Hrvatskoj astronomska zima počinje 21. prosinca u 18.47 sati... To je trenutak kada je južni pol najviše priklonjen Suncu, a nasuprot tome sjeverni pol je najviše otklonjen od Sunca, na sjevernoj polutci počinje zima, a na južnoj ljeto... Na sjevernoj polutci ta noć 21. na 22. prosinca, najduža je noć u godini, noć u kojoj Sunce umire, ali samo zato da bi ponovo oživjelo, bilo ponovo rođeno nakon tri dana 25. prosinca ... Ne zna se točno kada su ljudi spoznali zimski suncostaj i počeli slaviti taj događaj kao umiranje i ponovno rađanje Sunca... Stari Egipćani su taj događaj slavili 12 dana (12 dijelova kalendara, 12 dijelova palminog lišća koje je bilo oznaka za kalendar, svakog se mjeseca otkidao jedan list)... U Mezopotamiji dvanaestodnevni festival označavao je pobjedu boga Marduka nad silama tame, u Rimu se ta tradicija nastavlja u festivalu u slavu boga Saturna (Saturnalije) itd... U kršćanstvu se tradicija slavljenja smrti i rođenja Sunca zadržala u slavljenju rođenja, smrti i ponovnog rođenja (uskrsnuća) kršćanskog boga Isusa Krista, i to tijekom oba najveća kršćanska blagdana – Božića i Uskrsa... Dvanaestodnevni, zapravo trinaestodnevni festival (Isus plus 12 apostola), u kršćanstvu se obilježava od 25. prosinca (Božić) do 6. siječnja (Sveta Tri Kralja) – prema gregorijanskom kalendaru...

Drevne civilizacije sjeverne polutke zimski su suncostaj doživljavale kao nestanak svjetla, što je bilo praćeno strahom da se svjetlo više nikada neće vratiti, ne bez ljudske intervencije, ne bez obreda slavljenja ponovnog rođenja Sunca... Ne bez slavljenja rođenja Spasitelja... A spasitelj je Sin Božji, Sin Sunca, Onaj koji nam vraća Svjetlo – Horus u Egiptu, Krishna u Indiji, Mitra u Rimu, Isus u kršćanstvu... Judaizam, a kasnije kršćanstvo i islam, svoje korijene imaju duboko u egipatskoj religiji i mitologiji... Mojsije, veliki osloboditelj hebrejskog naroda, prema biblijskoj priči, bio je egipatski državni dužnosnik, iznimno obrazovan čovjek, možemo reći najobrazovaniji među Hebrejima u to vrijeme (oko 1250.g. pr.K.)... Njegov čuveni dekalog inspiriran je egipatskom Knjigom mrtvih... Mojsije koji je postao vođa jednog novog naroda (Hebreja), znao je da narod kao takav ne postoji bez vjerskih i svjetovnih zakona (što je u ono vrijeme bilo jedno te isto), te je stoga donio niz propisa koje danas poznajemo pod biblijskim nazivom Levitski zakonik, Knjiga Brojeva i Ponovljeni zakon (koji su i dio židovske Tore)... Nije toliko bitno da li je osoba imenom Mojsije uistinu postojala, već je činjenica da ta pravila, ti Mojsijevi zakoni postoje, da su isti zapisani i sačuvani do danas, dapače, ti zakoni postali su temelj židovskog, kršćanskog i islamskog morala, te da je te zakone osmislio netko tko je bio jako dobro upoznat sa egipatskim zakonima jer je očigledno da su mu isti poslužili kao inspiracija...

Dolaskom na scenu Isusa iz Nazareta Mojsijevi se zakoni dovode u pitanje, što predstavlja veliku opasnost za židovski nacionalni i vjerski identitet... Židovske vođe rješavaju problem eliminirajući uzročnika – Isusa... Međutim, shvaćaju kako problem nije riješen, dapače, čovjeka koji je osporavao njihovu vjersku i svjetovnu vlast pretvorili su u mučenika i problem ustostručili... Sve više ljudi (Židova) postaju sljedbenici novonastale sekte koja svojim postojanjem i djelovanjem opasno potkopava dotadašnje vrijednosti i ugrožava vjersku i svjetovnu vlast tadašnjih židovskih vođa... Židovske vođe pronalaze genijalno rješenje za novonastali problem – daj ljudima ono što žele, ali onako kako to tebi odgovara... Židovi su očekivali dolazak Mesije (Pomazanika, Spasitelja), ali daleko od toga da su ga zamišljali kao bogočovjeka... Isusa su njegovi prvi sljedbenici doživljavali kao Mesiju, ali ne u smislu božanstva, već u smislu božjeg pomazanika, kao čovjeka kojeg je Bog izabrao da donese spasenje svom narodu... Proglašenje čovjeka Bogom za Židove je značilo najgore moguće bogohuljenje... Onaj tko se među Židovima proglasi Bogom osudio je samog sebe... Židovske vođe su učinili upravo to... Kako bi spriječili širenje Isusovog učenja među Židovima proglasili su ga Bogom, a to među Židovima nije moglo proći, za Židove postoji samo jedan Bog – Jahve...

Tu ulogu zaustavljanja širenja Isusuvog učenja među Židovima preuzeo je na sebe Savao iz Tarza (danas poznatiji kao sv. Pavao), osnivač nove religije - kršćanstva... Savao je bio obrazovan Židov, farizej, nadasve branitelj Mojsijevog zakona, i kao takav progonitelj Isusovih sljedbenika... Međutim, njegova se uloga naglo mijenja, on dobiva zadatak od svojih vođa da se infiltrira među Isusove sljedbenike i počne provoditi u djelo zamisao da se Isusa pretvori u Boga te da se tako odagna opasnost od širenja Isusovog učenja među Židovima... Savao žanje nevjerojatan uspjeh... Zahvaljujući priči o njegovom obraćenju (viziji Isusa na putu u Damask), zajednica Isusovih sljedbenika u Jeruzalemu prima ga u svoje okrilje, a on svoje ime mijenja u Pavao... Vođa prve zajednice Isusovih sljedbenika u Jeruzalemu bio je Isusov brat Jakov (crkva mu kasnije daje titulu prvog jeruzalemskog biskupa), koji se zalagao da širenje Isusovog učenja među Židovima mora biti prioritet, jer je Isus svoju poruku najprije donio Židovima... Međutim, Pavao postaje vođa druge frakcije u Jakovljevoj zajednici, frakcije koja se zalaže da se širenje Isusovog učenja prebaci među goje (nežidove), i ta frakcija pobjeđuje, a Pavao postaje neupitni i uz Petra glavni autoritet među Isusovim sljedbenicima... Pavao nastavlja izvršavati svoj zadatak preuzevši ulogu glavnog teologa pri stvaranju nove religije... Njegove poslanice postaju temelj teologije te nove religije – kršćanstva, pravovjernog kršćanstva – jer svi ostali pokušaji tumačenja Isusovog učenja koji su odudarali od Pavlove teologije kasnije su bili proglašavani heretičkim...

Kako bi zapečatio sudbinu Isusa kao Boga i na taj način u potpunosti odagnao opasnost da se njegovo učenje proširi među Židovima, Pavao je trebao ispričati priču o Isusu kao božanstvu, a nema boljeg načina od korištenja već poznatih mitova koji na određeni lik stavljaju stigmu božanskog porijekla... Tako se vraćamo na već spomenute mitove o smrti i rođenju Sunca... Zadatak da tu božansku priču zapišu dobili su Pavlovi učenici Marko i Luka... Markovo evanđelje smatra se najstarijim kanonskim evanđeljem (pretpostavlja se da je napisano oko 70.g. poslije Krista) i postalo je temelj drugim sinoptičkim evanđeljima... Marko, kao niti jedan drugi pisac bilo kojeg evanđelja (kanonskog ili apokrifnog) ne spominje priču o Isusovom rođenju... Tu priču donosi samo Luka u svom evanđelju... Očigledno je kako je ta priča izmišljena s ciljem da se potvrdi Isusovo božanstvo - Isusa rađa djevica (kao i mnoge druge bogove prije njega)... Neki mitski numerološki simboli također se koriste u svim kanonskim evanđeljima kako bi se naglasilo Isusovo božansko porijeklo – 12 Isusovih učenika (12 izraelskih plemena, 12 znakova zodijaka), Isus ima 33 godine kada ga razapinju, u Novom zavjetu spominju se 33 Isusova čuda, Josip je star 33 godine kada se vjenča s Marijom... Broj 33 inače je u numerološkoj tradiciji najsvetiji i najuzvišeniji broj – pitagorejci su se klanjali broju 33 kao Vrhovnom broju, u Knjizi Postanka ime Božje spominje se 33 puta, u Islamu svi stanovnici raja stari su 33 godine... Porijeklo božanske naravi broja 33 krije se u ljudskoj kralježnici koja ima 33 kralješka, a ljudska kralježnica bila je simbol povezanosti smrtnog ljudskog tijela sa besmrtnim ljudskim umom – 33 stube koje vode od zemlje do neba – simbol ljudskog stremljenja ka božanskom... Najviši red Slobodnih zidara je 33. red...

Uglavnom, Pavao je svoju ulogu odlično odigrao izvevši jednu od najvećih prevara svih vremena – stvorivši od Isusa još jednog u nizu mitskih bogova odagnavši tako opasnost za svoj židovski narod... To što je Pavao dugo vremena proveo u rimskom zatvoru i na kraju bio pogubljen, samo govori o žaru s kojim je vršio svoju ulogu, o spremnosti vlastitog žrtvovanja za dobrobit svog židovskog naroda, o spremnosti da po cijenu vlastitog života opasno Isusovo učenje odvuče što dalje od Židova... Tako ispada da su najzakletiji neprijatelji Isusovog učenja postali tvorci kršćanstva, te se i danas iza kulisa dive svome djelu... Znam da će ovu moju teoriju o nastanku kršćanstva odbaciti svi pravovjerni kršćani, ali ona nije ništa manje ili više dokaziva ili nedokaziva od bilo koje «istine» zapisane u Bibliji... Naravno, tradicija slavljenja festivala smrti i rođenja Sunca zbog različitih teorija i uvjerenja ne gubi svoju čar, i stoga:

POVODOM PREDSTOJEĆIH DVANAESTODNEVNIH FESTIVALA SMRTI I ROĐENJA SUNCA (KAKO PO GREGORIJANSKOM TAKO I PO JULIJANSKOM KALENDARU), SVIMA KOJI IH SLAVE ŽELIM ČESTIT BOŽIĆ I SRETNU NOVU GODINU !!!

subota, 05.12.2009.

Psihopatska civilizacija

«Za svaku je vlast najopasniji onaj čovjek koji je sposoban pronaći odgovor... Gotovo neizbježno će doći do zaključka da je vlast pod kojom živi nepoštena, bolesna i nepodnošljiva.». H.L. Mencken

Civilizacija se općenito definira kao ukupnost svih znanja, vještina, običaja, misaonih i duhovnih spoznaja kod razvijenih ljudskih zajednica; razdoblje ljudskog društva koje slijedi nakon njegovih primitivnih faza... Pojam je inače uveden u XVIII. stoljeću kao antiteza pojmu neprosvijećenog doba feudalizma, a početkom XIX. stoljeća postaje sinonim za najviši stupanj razvoja materijalne i duhovne kulture... Danas je pojam civilizacije proširen pa se tako govori o raznim civilizacijama: pretpovijesna c., plemenska c., antička c. itd... Zadržati ću se na definiciji civilizacije kao najvišem stupnju razvoja materijalne i duhovne kulture... Naime, mi za sebe smatramo upravo to – kako je naša civilizacija trenutno najviši stupanj razvoja ljudske zajednice... Ta naša civilizacija neposredno je vezana uz pojavu hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa u društvu, dapače, ista bez takvih odnosa ne opstoji, što nam je između ostalog još jedno opravdanje za nužnost postojanja hijerarhijsko-eksploatacijskog sustava, jer bez istog nema napretka... Bez te laži koja je usađivana u svijest ljudi tisućama godina ne bi bilo onoga što ja nazivam «kulturom nasilja», ne bi bilo ove naše današnje «psihopatske civilizacije»...

Psihopatija je teška psihička bolest čiji su najčešći uzroci traume iz djetinjstva vezane uz nasilje... Psihopat je osoba koja je pod utjecajem nasilnih odnosa u obitelji i društvu iz svog uma otklonio savjest kao nepotrebni teret, kao smetnju u ostvarivanju svojih životnih ciljeva... Psihopat je osoba koja zadovoljavanje svojih osobnih potreba i interesa stavlja ispred svega, i stoga su savjest i empatija u njegovom umu eliminirane... U društvu koje se temelji na nasilju (hijerarhijsko-eksploatacijskim odnosima) psihopatija je najraširenija psihička bolest, međutim, u većini slučajeva mi tu bolest ne prepoznajemo kao takvu, već ostvarivanje dominacije nad drugim ljudima (što je karakteristika psihopata) uzimamo zdravo za gotovo kao normalnu stvar... U podijeljenom (hijerarhijskom) društvu gdje ljudi u svojim pravima nisu jednaki, psihopati se doslovce odgajaju kao takvi, jer jedino osoba bez savjesti, bez empatije, u stanju je vladati drugom osobom, odlučivati o njenoj sudbini... U društvu jakih i slabih, jaki moraju biti psihopati ako žele vladati, ako žele biti eksploatatori, jer uz prisustvo savjesti i empatije ne bi bili u stanju iskorištavati druge ljude... Niti jedan predsjednik države ili vlade ne bi bio u stanju poslati druge ljude u rat (u smrt), a da pritom u svom umu nije eliminirao savjest i empatiju...

«Pioniri svijeta bez rata su mladi koji odbijaju vojnu službu» A. Einstein

Često se divimo dostignućima naše civilizacije, naročito velebnim građevinama poput kineskog zida, piramida, srednjovjekovnih tvrđava, katedrala, itd., zaboravljajući pritom kako su ta «dostignuća» izgrađena na muci i krvi robova, kmetova i radnika, koji su bili prisiljeni izvršavati hirove svojih gospodara psihopata... Danas se «dostignuća» naše civilizacije postižu na isti način kao i tisućama godina ranije – prisilnim radom kojim se ostvaruju interesi naših psihopatskih gospodara... Naši današnji gospodari (kapitalisti, prvenstveno bankari) ne bi mogli biti ono što jesu da u svojim umovima nisu eliminirali savjest i empatiju... Da nisu postali psihopati ne bi bili sposobni odlučivati o sudbinama drugih ljudi, ne bi bili u stanju zbog (u stvarnosti nepostojećeg) duga oduzimati imovinu drugim ljudima i uništavati njihove živote... Političari ne mogu legalizirati takvo psihopatsko ponašanje kapitalista ako i sami ne postanu psihopati... Naša civilizacija, naša kultura, naš hijerarhijsko-eksploatacijski sustav nije mogao biti uspostavljen bez prisustva te opake bolesti (psihopatije) u ljudskom umu... Tu bolest stvara ostvarivanje želje za moći... A moć je strašna droga, najjača od svih droga koje se nalaze na tržištu od kada je čovjek postao samosvjesno biće... Čovjek je uspio stotine tisuća godina ne koristiti tu najopasniju drogu jer je shvaćao da će ga njena uporaba dovesti do uništenja... Ali ipak, na kraju, prije desetak tisuća godina popustio je njenim primamljivim pozivima... Počeo je Adamov pad koji traje dan danas...

Već sam pisao o tome kako je čovjek u određenom trenutku odlučio napustiti društvo solidarnosti i suradnje (plemensku organizaciju) i uspostaviti hijerarhijsko-eksploatacijski sustav... To je mogao učiniti samo tako što je željan moći, dominacije, tu želju i ostvario zaključavanjem hrane i kontroliranjem njene proizvodnje (stvarajući pojam privatnog vlasništva koje mu je osiguravalo moć, odnosno vlast)... Prepustio se uživanju u najjačem opijatu – moći... Naravno, tu moć ostvarila je manjina ljudi manipulirajući većinom (manipulacija je također odlika psihopata)... Kako bih objasnio kako djeluje droga na ljudski um (naročito moć kao najjača droga) ispričati ću zgodu o eksperimentu s majmunom kojem je u centar za zadovoljstvo u mozgu bila ugrađena elektroda... Elektroda je bila spojena s nadzornom kutijom na kojoj se nalazilo dugme, a pritiskom na isto oslobađao se električni napon koji je majmunu pružao snažan osjećaj zadovoljstva kroz cijelo tijelo... Kada su nadzornu kutiju dali majmunu on nije imao pojma što je to, ali kada je u svojoj znatiželji pritisnuo dugme i pritom osjetio snažan osjećaj zadovoljstva više ju nije ispuštao iz ruke i stalno je pritiskao dugme kako bi uživao u tim udarima zadovoljstva... Da majmunu nisu uzeli kutiju, on bi stiskao dugme dok ne bi umro od gladi i žeđi jer mu ništa drugo nije bilo bitno osim tog osjećaja zadovoljstva... Danas se kao civilizacija nalazimo u situaciji da nastavljamo pritiskati dugme dok ne umremo od «gladi i žeđi»...

Takav utjecaj na naš um imaju sve droge, a posebice osjećaj moći... Utjecaj alkohola, marihuane, kokaina i drugih opijata puno je slabiji od utjecaja moći... Za postizanje ovisnosti o alkoholu, kokainu, heroinu i sličnim drogama potrebno je duže vrijeme... Za postizanje ovisnosti o moći najčešće je dovoljno samo jedno iskustvo dominacije nad drugim ljudskim bićem, i tada ćemo vrlo teško ispustiti tu kutiju... Ostvarivanje te želje (dominacije nad drugim ljudima koje nam pruža zadovoljstvo), ne samo da od nas stvara psihopate, već i sadiste... Dugme na toj kutiji ovisnici o moći pritišću već tisućama godina, a mi ostali im tu kutiju pridržavamo kako im ne bi ispala iz ruku... Taj osjećaj zadovoljstva, tu ovisnost o moći koja održava našu «psihopatsku civilizaciju», našu «kulturu nasilja» najbolje je opisao jedan od najutjecajnijih svjetskih psihopata Henry Kissinger u rečenici: «Tko vlada naftom vlada državama, tko vlada hranom vlada ljudima, tko vlada novcem vlada svijetom.». Uglavnom, kada izlazite na tzv. izbore glasujete za psihopate koji su željni droge zvane moć, i na taj način im pridržavate kutiju kako bi mogli nastaviti pritiskati dugme... Predstojeći predsjednički izbori dati će jednoj osobi Ustavom određeni nivo izvršne vlasti koja tim položajem ne doprinosi apsolutno nikakvoj promijeni u društvenim odnosima (jer će svojim položajem podržavati hijerarhijsko-eksploatacijski sustav), a svojim postojanjem samo proizvodi trošak društvenoj zajednici... Civilizacijski «napredak» na grbači onih koji su prisiljeni raditi se nastavlja u nedogled – a osvajanje svemira tek predstoji...

«Ja jednostavno prepisujem - riječ po riječ - ono što je danas izašlo u Državnim Novinama: "Kroz 120 dana završiće se izgradnja Integrala. Blizu je veliki, povijesni trenutak, kada će se prvi Integral vinuti u svemirske prostore. Prije tisuću godina vaši junački preci pokorili su vlašću Jedinstvene Države čitavu zemaljsku kuglu. Vama predstoji još slavniji pothvat: da staklenim, električnim, vatrenim Integralom integrirate beskonačnu jednadžbu svemira. Vama predstoji da blagotvornom jarmu razuma potčinite nepoznata bića koja naseljavaju druge planete - i koja su možda još u divljem stanju slobode. Ako ona ne shvate da im mi nosimo matematički besprijekornu sreću, naša je obaveza da ih prisilimo da budu sretni. Ali prije oružja - uporabićemo riječ.». iz romana «Mi» J. Zamjatin

Ne znam za vas, ali ove proročke riječi Jevgenija Zamjatina s početka dvadesetih godina prošlog stoljeća, meni govore sve...