«Za svaku je vlast najopasniji onaj čovjek koji je sposoban pronaći odgovor... Gotovo neizbježno će doći do zaključka da je vlast pod kojom živi nepoštena, bolesna i nepodnošljiva.». H.L. Mencken
Civilizacija se općenito definira kao ukupnost svih znanja, vještina, običaja, misaonih i duhovnih spoznaja kod razvijenih ljudskih zajednica; razdoblje ljudskog društva koje slijedi nakon njegovih primitivnih faza... Pojam je inače uveden u XVIII. stoljeću kao antiteza pojmu neprosvijećenog doba feudalizma, a početkom XIX. stoljeća postaje sinonim za najviši stupanj razvoja materijalne i duhovne kulture... Danas je pojam civilizacije proširen pa se tako govori o raznim civilizacijama: pretpovijesna c., plemenska c., antička c. itd... Zadržati ću se na definiciji civilizacije kao najvišem stupnju razvoja materijalne i duhovne kulture... Naime, mi za sebe smatramo upravo to – kako je naša civilizacija trenutno najviši stupanj razvoja ljudske zajednice... Ta naša civilizacija neposredno je vezana uz pojavu hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa u društvu, dapače, ista bez takvih odnosa ne opstoji, što nam je između ostalog još jedno opravdanje za nužnost postojanja hijerarhijsko-eksploatacijskog sustava, jer bez istog nema napretka... Bez te laži koja je usađivana u svijest ljudi tisućama godina ne bi bilo onoga što ja nazivam «kulturom nasilja», ne bi bilo ove naše današnje «psihopatske civilizacije»...
Psihopatija je teška psihička bolest čiji su najčešći uzroci traume iz djetinjstva vezane uz nasilje... Psihopat je osoba koja je pod utjecajem nasilnih odnosa u obitelji i društvu iz svog uma otklonio savjest kao nepotrebni teret, kao smetnju u ostvarivanju svojih životnih ciljeva... Psihopat je osoba koja zadovoljavanje svojih osobnih potreba i interesa stavlja ispred svega, i stoga su savjest i empatija u njegovom umu eliminirane... U društvu koje se temelji na nasilju (hijerarhijsko-eksploatacijskim odnosima) psihopatija je najraširenija psihička bolest, međutim, u većini slučajeva mi tu bolest ne prepoznajemo kao takvu, već ostvarivanje dominacije nad drugim ljudima (što je karakteristika psihopata) uzimamo zdravo za gotovo kao normalnu stvar... U podijeljenom (hijerarhijskom) društvu gdje ljudi u svojim pravima nisu jednaki, psihopati se doslovce odgajaju kao takvi, jer jedino osoba bez savjesti, bez empatije, u stanju je vladati drugom osobom, odlučivati o njenoj sudbini... U društvu jakih i slabih, jaki moraju biti psihopati ako žele vladati, ako žele biti eksploatatori, jer uz prisustvo savjesti i empatije ne bi bili u stanju iskorištavati druge ljude... Niti jedan predsjednik države ili vlade ne bi bio u stanju poslati druge ljude u rat (u smrt), a da pritom u svom umu nije eliminirao savjest i empatiju...
«Pioniri svijeta bez rata su mladi koji odbijaju vojnu službu» A. Einstein
Često se divimo dostignućima naše civilizacije, naročito velebnim građevinama poput kineskog zida, piramida, srednjovjekovnih tvrđava, katedrala, itd., zaboravljajući pritom kako su ta «dostignuća» izgrađena na muci i krvi robova, kmetova i radnika, koji su bili prisiljeni izvršavati hirove svojih gospodara psihopata... Danas se «dostignuća» naše civilizacije postižu na isti način kao i tisućama godina ranije – prisilnim radom kojim se ostvaruju interesi naših psihopatskih gospodara... Naši današnji gospodari (kapitalisti, prvenstveno bankari) ne bi mogli biti ono što jesu da u svojim umovima nisu eliminirali savjest i empatiju... Da nisu postali psihopati ne bi bili sposobni odlučivati o sudbinama drugih ljudi, ne bi bili u stanju zbog (u stvarnosti nepostojećeg) duga oduzimati imovinu drugim ljudima i uništavati njihove živote... Političari ne mogu legalizirati takvo psihopatsko ponašanje kapitalista ako i sami ne postanu psihopati... Naša civilizacija, naša kultura, naš hijerarhijsko-eksploatacijski sustav nije mogao biti uspostavljen bez prisustva te opake bolesti (psihopatije) u ljudskom umu... Tu bolest stvara ostvarivanje želje za moći... A moć je strašna droga, najjača od svih droga koje se nalaze na tržištu od kada je čovjek postao samosvjesno biće... Čovjek je uspio stotine tisuća godina ne koristiti tu najopasniju drogu jer je shvaćao da će ga njena uporaba dovesti do uništenja... Ali ipak, na kraju, prije desetak tisuća godina popustio je njenim primamljivim pozivima... Počeo je Adamov pad koji traje dan danas...
Već sam pisao o tome kako je čovjek u određenom trenutku odlučio napustiti društvo solidarnosti i suradnje (plemensku organizaciju) i uspostaviti hijerarhijsko-eksploatacijski sustav... To je mogao učiniti samo tako što je željan moći, dominacije, tu želju i ostvario zaključavanjem hrane i kontroliranjem njene proizvodnje (stvarajući pojam privatnog vlasništva koje mu je osiguravalo moć, odnosno vlast)... Prepustio se uživanju u najjačem opijatu – moći... Naravno, tu moć ostvarila je manjina ljudi manipulirajući većinom (manipulacija je također odlika psihopata)... Kako bih objasnio kako djeluje droga na ljudski um (naročito moć kao najjača droga) ispričati ću zgodu o eksperimentu s majmunom kojem je u centar za zadovoljstvo u mozgu bila ugrađena elektroda... Elektroda je bila spojena s nadzornom kutijom na kojoj se nalazilo dugme, a pritiskom na isto oslobađao se električni napon koji je majmunu pružao snažan osjećaj zadovoljstva kroz cijelo tijelo... Kada su nadzornu kutiju dali majmunu on nije imao pojma što je to, ali kada je u svojoj znatiželji pritisnuo dugme i pritom osjetio snažan osjećaj zadovoljstva više ju nije ispuštao iz ruke i stalno je pritiskao dugme kako bi uživao u tim udarima zadovoljstva... Da majmunu nisu uzeli kutiju, on bi stiskao dugme dok ne bi umro od gladi i žeđi jer mu ništa drugo nije bilo bitno osim tog osjećaja zadovoljstva... Danas se kao civilizacija nalazimo u situaciji da nastavljamo pritiskati dugme dok ne umremo od «gladi i žeđi»...
Takav utjecaj na naš um imaju sve droge, a posebice osjećaj moći... Utjecaj alkohola, marihuane, kokaina i drugih opijata puno je slabiji od utjecaja moći... Za postizanje ovisnosti o alkoholu, kokainu, heroinu i sličnim drogama potrebno je duže vrijeme... Za postizanje ovisnosti o moći najčešće je dovoljno samo jedno iskustvo dominacije nad drugim ljudskim bićem, i tada ćemo vrlo teško ispustiti tu kutiju... Ostvarivanje te želje (dominacije nad drugim ljudima koje nam pruža zadovoljstvo), ne samo da od nas stvara psihopate, već i sadiste... Dugme na toj kutiji ovisnici o moći pritišću već tisućama godina, a mi ostali im tu kutiju pridržavamo kako im ne bi ispala iz ruku... Taj osjećaj zadovoljstva, tu ovisnost o moći koja održava našu «psihopatsku civilizaciju», našu «kulturu nasilja» najbolje je opisao jedan od najutjecajnijih svjetskih psihopata Henry Kissinger u rečenici: «Tko vlada naftom vlada državama, tko vlada hranom vlada ljudima, tko vlada novcem vlada svijetom.». Uglavnom, kada izlazite na tzv. izbore glasujete za psihopate koji su željni droge zvane moć, i na taj način im pridržavate kutiju kako bi mogli nastaviti pritiskati dugme... Predstojeći predsjednički izbori dati će jednoj osobi Ustavom određeni nivo izvršne vlasti koja tim položajem ne doprinosi apsolutno nikakvoj promijeni u društvenim odnosima (jer će svojim položajem podržavati hijerarhijsko-eksploatacijski sustav), a svojim postojanjem samo proizvodi trošak društvenoj zajednici... Civilizacijski «napredak» na grbači onih koji su prisiljeni raditi se nastavlja u nedogled – a osvajanje svemira tek predstoji...
«Ja jednostavno prepisujem - riječ po riječ - ono što je danas izašlo u Državnim Novinama: "Kroz 120 dana završiće se izgradnja Integrala. Blizu je veliki, povijesni trenutak, kada će se prvi Integral vinuti u svemirske prostore. Prije tisuću godina vaši junački preci pokorili su vlašću Jedinstvene Države čitavu zemaljsku kuglu. Vama predstoji još slavniji pothvat: da staklenim, električnim, vatrenim Integralom integrirate beskonačnu jednadžbu svemira. Vama predstoji da blagotvornom jarmu razuma potčinite nepoznata bića koja naseljavaju druge planete - i koja su možda još u divljem stanju slobode. Ako ona ne shvate da im mi nosimo matematički besprijekornu sreću, naša je obaveza da ih prisilimo da budu sretni. Ali prije oružja - uporabićemo riječ.». iz romana «Mi» J. Zamjatin
Ne znam za vas, ali ove proročke riječi Jevgenija Zamjatina s početka dvadesetih godina prošlog stoljeća, meni govore sve...
Post je objavljen 05.12.2009. u 22:55 sati.