Slučajno Srce

Sve se može izraziti matematički pa tako vjerojatno i ljubav.

Ako mi je odgovor kriv, vjerojatno je da sam postavio krivo pitanje.

Ja ih skoro sva primječujem u kontrastu sa okolinom i to je jedini kontrast vrijedan spomena.

Konture su jednako važne kao i strukture, je bez jednih druge ne postoje.

I najteži poslovi se mogu obavljati sa srcem, ali takva srca su vrlo ranjiva.

Svi smo mi samo mrvice. Svi bi mi željeli da smo svrhovite mrvice, ali nije svima dano i zato ne treba prestajati tražiti svoju svrhu.

Uvijek treba ućiniti pravu stvar, pa čak i ako je kriva. Pri tome jedino ne bi smjeli zlorabiti razlike u shvačanjima.

Uz slatko, ljudima najviše paše i masno. Naučno dokazano.

Možda nisu u cvijetu mladosti, ali njihiva bit uvijek ostaje prisutna.

Zapravo srce formirano kao sjena postoji u zraku između prepreke svjetlosti i podloge na kojoj se svjetlost zaustavlja. Interesantan efekt bi se dobio da se taj prostor ispuniti dimom.

Srca su nam ponekad lijepo servirana, no skepticizam i neusredotočenos nam ne dozvole da ih uočimo.

Sa nebesa i dolaze svi zakoni srca, jer ako nije tako, tko sam ja da bi na njih ukazivao.

Ono što se čini na prvi pogled prazno, može biti punije od punog.

Poludirigiranim krugom života, srce je jedini simbol vrijedan isticanja.

Nekada se pjeskom računalo vrijeme. Danas ga je moguće računati količinom srca.

Naša likvidnost nas čini prilagodljivima na okolinu. Pri tome ne mislim na stanje računa.

Vjerujem da ništa nije nemoguće, samo neke stvari još ne znamo kako.

To što nam je dana mogućnost da biramo ne znači da imamo mogućnost izbora.

Svaka promjena počinje sa nama samima. Ako znamo da nešto nije u redu, možemo npr. to nešto vrlo principijelno bojkotirati i na taj način se svijet mjenja.

Različitosti čine cjelinu potpunijom.

Ako je nešto ispravno ona nije neispravno. Ne volim kad moram nekome crtati, ali i to je način za razabiranje sličnih.

Slike se slažu od mnoštva manjih djelova. Kada bi se svaki čovjek potrudio da bude "pravilnog" oblika slika svijeta bi nam bila jednako lijepa.

Ničega previše u životu nije dobro, pa tako niti previše žara za nečim. Lagano je izgorjeti..

Skoro sve što se izprazni traži da se povremeno napuni.

Eh kad bi barem imao toliku bzbrižnost pa da pustim srce da malo šeće po oblacima.

Kako se vrhunska jela dobivaju pažljivim mješanjem pojedinačnih sastojaka, možda i kod srca pojedine komponente čine djelove nadprosječnosti samog srca.

Koliko god bi mi htjeli da ostanu neokaljana, srca nam se kroz život mjenjaju kako ih začinjavamo i termički obrađujemo.

Bez kruha bih mogao, ali bez srca...

Neka srca postoje samo u određenim uvjetima i određenim trenucima u neodređenom svemiru.

Baš sam si razmišljao kako bi izgledao moj potpis, a da me okarakterizirava.

Takvi bi i ljudi trebali biti, da imaju toliko srce da zauzima većinu onoga što jesu.