ponedjeljak, 28.01.2008.
DVA POSTA U JEDNOM.........
PRVI POST U OVOJ GODINI 5.1.2008
Ne planiram da ovaj post bude o dočeku jer mi je to glupo pisat, ovo će biti jedan najobičniji (kolko-tolko)post. Pa evo ga…
Razgovarala sam s osobom koja mi baš i nije neš pretjerano draga i koju neš puno volim. No, upravo ona me potakla da napišem ovaj post.
Ne razumijem ljudi koji su ljubomorni zato što je netko posebniji od njih?! Ne mislim pritom na materijalno stanje, nego mislim na to kako je drugi sretniji, bolji, ima neki svoj stil, ima društvo, prihvaćen je… tako nešto.
Baš ta osoba, je npr. ljubomorna na mene jer sam više u muškom društvu, jer sam starija, jer imam svoj stil, sretnija sam, imam posebne veze sa svojim prijateljima ( ni sa jednim nisam jednako povezana), jer smijem ono što ona ne smije, jer se uvijek nastojim isticati i biti svoja, i ono najvažnije :
ŽIVIM SA ŽELJOM DA OSTAVIM TRAG SVOJIM POSEBNOŠĆU I DA ME LJUDI PAMTE ONAKU KAKVA JESAM!Mnogi od vas koji možda i čitate ovaj blog, mislite za mene da sam umišljena, da se preseravam, da želim ispasti faca u društvu, da želim biti najpametnija, da sam glupača, neki da sam i kurva(jer sam bila s NEKOLIKO dečkiju; jer sam dosta često u muškom društvu)… i još puno toga… ja ne znam sve i ne želim znat!
Jedino što želim da znate:
ČOVJEKA SE NE MOŽE PROCIJENITI PO IZGLEDU JER IZGLED ZNATNO VARA, ČOVJEKA MORAŠ UPOZNATI DA BI ZNAO PROCIJENITI! SVAKI ČOVJEK JE POSEBAN, SAMO ŠTO TO NEKI ISTIČU, A NEKI NE!
Mnogi traže cure/dečke po izgledu, ali što ti imaš zapravo od toga, ako je ona/on grub, loš, zao…? Imaš jedino to što će kad spomenu tebe reć: «Joj da, on/ona je s onom/onim zgodnom/zgodnim curom/dečkom!» u wau!!!! Mnogi su mi rekli kako mogu biti sa Zvonetom kada nije lijep?!?! Kad sam to čula prasnula sam u smijeh. Pa jebo te, nije neki ono lik da te baci na koljena na prvi pogled(na koji ga vi već gledate, VI IZVANA), ali on je lik koji je mene bacio na koljena na pravi pogled(MI IZNUTRA). Ima nešto što sam tražila u bivšima i nisam pronalazila. Možda ljubavnika, prijatelja i zaštitnika u jednom, ne znam, možda… Sjećam se jednom mi je netko rekao kako ni jedan moj dečko nije bio lijep. I šta bi ja tu trebala?! Ja sam ga jednostavno gledala drugim očima, očima koje vide ono unutra.
Znam da se mnogi neće složiti sa mnom, ali ja to ni ne želim.
Svatko ima svoju viziju. Ja sam svoju sad iznijela. Pa sad ko se slaže, odlično, tko ne, neka pljuje po mojoj viziji ako ga to čini sretnim (ne želim nekome uskratiti sreću)!!!!!
ZABORAVLJENI PRIJATELJI, TU SAM.... POSTOJIM...
Šetajući kući, moja me dobra vila priupitala; «jesi li sretna? Imaš li sve što želiš?» zastala sam i pogledala mjesec i ponovim pitanje jesam li sretna?!?! Imam dvije najbolje prijateljice na svijetu; Anu i Zvončicu(vilu iz Petra Pana); imam ljubavnika, prijatelja i zaštitnika; Zvonu; još uvijek imam obitelj na okupu; mama, tata i ja; ali…(proklet bio) nešto fali. Netko, koga sam jednom imala i možda zauvijek izgubila. Nekoga tko mi je značio i sada mi znači, ali ne mogu to pokazati. Davno zaboravljeni prijatelji, propuštene prilike, zauvijek zaboravljeni smijeh u ponoćnom, ljetnom, proljetnom, jesenskom ili pak zimskom satu… možda mi jednostavno treba odmora od ljudi. Ljudi koji me dave… a možda samo jedan razgovor sa osobom kojoj sam prije; davno prije; mogla otvoreno reći sve. I znam, da će ta osoba ovo pročitati i vjerojatno se prepoznati u ovom tekstu, pa dok po stoti put preslušavam pjesmu tih davnih, zaboravljeni(za neke) vremena poručujem joj; FALIŠ MI, FALE MI NAŠI RAZGOVORI… NE ZNAM, IAKO JE PROŠLO GOTOVO GODINU DANA OTKAKO SMO SE UPOZNALI, MOZDA SAM SE U TOM KRATKOM ROKU DOISTA VEZALA ZA TEBE. VOLJELA BIH TE VIDJETI, ZAGRLITI, ONAKO ČISTO PRIJATELJSKI, KAKO SMO SE TOG POSLJEDNJEG DANA(KADA SMO SE VIDJELI) I RASTALI. I AKO SAM TI BAREM MALO, IMALO ZNAČILA, IKADA, I AKO TO ŠTO JE BILO ZA TEBE NIJE BILA SAMO FAZA, I AKO TI JA NISAM (P)OSTALA JOŠ JEDAN TROFEJ, VOLJELA BIH TE VIDJETI. NADAM SE DA ĆEŠ NAĆI JEDNOM(KADA NE BUDE PREKASNO) VREMENA ZA MENE; SVOJU PAHULJICU!Ovakav sličan tekst bi poručila svima onima s kojima sam iz nekog razloga jednostavno izgubila kontakt, ili se nisam dugo vidjela, a željeli bi me vidjeti i malo popričati sa mnom, neka mi se jave. jer možda jednom bude prekasno. 23,1,2008
- 20:41 -
