Ne misli da je sreća nedostupna. Ona se mjeri u trenucima.

https://blog.dnevnik.hr/slomljenemislizaborava

ponedjeljak, 24.09.2007.

Čemu naslov?!!!!!!!!!!?????

Razmišljam o tome koliko sam prošla, šta sam sve radila…. I dalje mi nije jasno, zašto sam radila, i zašto sada radim neke stvari. I kada ne želim da se sve vrti oko toga, to se vrti. I kada je mi Mjesec priča o nečemu, više ga ne slušam. Zašto? Osjećam se beskorisno. Iako ne bi trebala. Želim pobjeći, daleko. Sama. Mjesec će me pratiti. I to mi je dovoljno. Ne želim nikoga pored sebe, jer znam da ću tu osobu povrijediti. To ne želim. Ne želim biti kao i sve ostale neobične djevojke. Ne želim. Ponekad kao sad poželim umrijeti, kad već ne mogu pobjeći. i kada to pokušam napraviti, sjetim se da sam, nažalost, besmrtna. sjetim se da je tu ona, koja ne me ne pušta dalje. I dalje razmišljam o njemu. I dalje mi srce poskakuje, ali ne mogu si pomoći. On, sigurno, više prema meni ne osjeća ništa više od možda prijateljske ljubavi. Ja želim još. Ne znam, možda sam u krivu, ali mislim da anđelima nije mjesto u paklu. Želim njega. Samo njega. Iako se možda to tako ne čini. Ali to je duboko u meni, a i u mnogima vjerojatno. Samo što mnogi poput mene same to potiskuju, potiskuju, skrivaju, ne žele to zaboraviti, ali žele da drugi zaborave na to… A što se dogodi kad čovjek od tog silnog pritiska pukne? Što onda? Ljudi kojima je okružen misle da mu tada mogu pomoći. NE! Sada želim svoju krv……. Želim je sisati….. želim osjetiti taj okus u ustima. Želim da poteče iz mojih žila….. to u i napraviti…. Kada nitko ne bude gledao, osim Mjeseca od kojeg ne mogu pobjeći, tada će poteći moja krv…. Tada ću se pokušati iskupiti za sve svoje grijehe, pa čak i za one koje su možda već odavno zaboravljene…. Sumnjam da cijela ova priča ima ikakvog smisla ali briga me…. Možda me jednom uhvati nešto i pročitam ovo sranje koje sam sad napisala. Jebi ga, ponekad i mi, navodne neobične djevojke imamo probleme i ne možemo se izvući iz svega. A ovo je samo jedan dio mozaika, koji će nestati zajedno sa mnom…. Jedne noći, tihe, mirne….

- 21:01 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.