iznad oblaka
četvrtak, 20.10.2016.
posvuda U jutru dok magla vije daleke zavičajne ravni, meni zamiriše jesen i topli kruh u ruci, neke davne ruke. I u sivome vidim boje i u kiši vidim sva sunca. Prošeta me vjetar pa sam i tamo i ovdje i svuda se razlivam dio po dio. Ostavljam komadiće sebe na putu, da se jednom znam vratiti posvuda. |