U jutru dok magla vije
daleke zavičajne ravni,
meni zamiriše jesen
i topli kruh u ruci,
neke davne ruke.
I u sivome vidim boje
i u kiši vidim sva sunca.
Prošeta me vjetar
pa sam i tamo i ovdje
i svuda se razlivam
dio po dio.
Ostavljam komadiće sebe na putu,
da se jednom znam vratiti
posvuda.