Slavko Kukec - PiPi
16.03.2010., utorak
Nepoznatom pjesniku
|
Misliš li da je, pitam te, s štovanjem mili prijatelju, sonet rđav svijet? U kome sad prijateljstvo započinjem, mogneš li nakanu iskrenu uvidjet. Vidjeh u tebe, taj stih, okrunjen trnjem, samo vjera, ljubav to može razumjet, dok stihom goriš, vlastitim izgaranjem žudeć` opisat nama, bolni svoj osjet. Žeđaš i prosiš, pjesmom ko pjesnik svaki, istinu istu, rad` koje duša zbori pa u pamet turi, stih zvonki i sipki. Ne pitaj; zašto duh tad putem krvari, koji li je nagon, božanski il zvjerski; to duša ti duha pjesničkog se žari! ................................................................ |
