Slavko Kukec - PiPi
25.01.2010., ponedjeljak
Dobro jutro…
|
Još uvijek u meni odzvanja šaputanje „Cesarićevog sutona“ , oh, ti snovi vječnog sanjara… Sjećam se, te večeri, tog rastanka, i tvojih riječi se sjećam; „ko zna“, -„Ko zna (ah, nitko, ništa ne zna…)“. Ko zna, promatraš li suton, ko nekad i prve zvijezde kada sinu, jesi li ko ja, još onaj isti sanjar? Ko zna, kako je to buditi se i poželjeti, „dobro jutro“, nekom tko je daleko, daleko… „Ko zna“, još uvijek u meni treperi, i dok se tako pitam, i dok čekam, „vrijeme se kreće, kreće ko sunce u krugu“. ........................................... |
