Slavko Kukec - PiPi
06.09.2009., nedjelja
soneti s "posvetom"
Život u svijetu bez tebe Nekoć sam bio poput crne vrane, istinu zboriš, rad` tog sad se kajem dok u životu samoći robujem, proganjaju me tvoga srca rane. Pamtim tvoje korake u budućnost, trenutak odluke bez lažnih suza bila si ljupka al tužna princeza što zaboravit` želi našu prošlost. Nema zlobe u crtama mog` lica već molitve grč, neka te Bog čuva, pod Suncem poleti ko golubica. Nek je pred tobom svijet bez strahova, pored mene bila si sirotica izgubljena na raskrižju putova. Pjesnik piše pjesnikinji Pjesme su tvoje ko soneti čitke I za svaki slog dobro mjesto nađeš, Pa uvijek do kraja strofe dođeš. Inspiracija su ti misli britke. Pisati prije negoli pak pođeš Imaš li žar dočarat` ljubavnike Što glasi ih biju za besramnike, Eh, ko kad u rajske vrtove uđeš? Molim te ako mogneš dočarati Eden u kom ljubav bestidno buja Dvoje, rad` toga spremnih umirati, Izreci takav stih dahom oluja, Nek te ništa ne mogne utišati Erotičnost nek tom pjesmom prohuja. (Imaš li za sonet takav hrabrosti?!) Dajem ti osmijeh Dar, Neven ka nebu ja sretan dižem A osmijeh ni pred kim ne želim krit` Jer cvijet će ona, samo za me bit`, Eh, to svima vama ja na glas kažem. Mladost i mudrost u njoj će zorit` Tiho poput nebeske sile! Nižem I ove spise,da ne bude; lažem! O, svjedoci ste, da može se desit`. Sunce nek ti obraze vječno grije, Mjesec nek obasja pero što piše I nek rime slažeš najiskrenije. Jedno te molim, dok srce uzdiše Ep o ljubavi nek se sad izlije; Hvalospjev da ljubav stvarno miriše. ................................................................ |