Slavko Kukec - PiPi

09.05.2009., subota

XXXVIII


Tebi ženo što iz sjene me grliš
pretočio sam iz dubine duše
bezbroj misli koje te okrznuše
da opet ko i prvi put me hvališ.

Ti nevidljiva što nikad ne moliš
a moje te hvale u vis dignuše.
Tišine me po sred srca ganuše,
reci mi ponovo da još me voliš.

Bez tebe mi u meni prostran nemir,
više nego li nepregledan svemir,
utoliko čeznem da tiho klonem,

pa me tama tjera da se zakunem;
da ne vidjeti od sveg više želim
tih očiju sjaj kojeg i sad volim.

................................................................
kunio se nisam al sam pjesmu obećao...
.................................................................

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.