Slavko Kukec - PiPi
13.04.2009., ponedjeljak
XXIV
Ti, što baštiniš duše pravednika, poznaš krivnje, te zablude isprazne nadom što hraniš sve oči bojazne uzmičeš li pred rukom prestupnika? Beskrajna je mojih misli isprika dok duša ova za nepoznatim čezne voljko puštaš da mi srce ogrezne odveć se uzdaš u naum drznika. Dugi su dani povrh lovorika i srce ludo ne ubra ljiljane, već mu bijaše draži mrs ljutika Znam da slava neba u oči stane kao proljeće u uzdah pjesnika i nakraj noći, novo jutro svane. ....................................................................... svima koji često svraćaju pročitati nešto novo od sveg srca se ispričavam al eto tako je vrijeme, pišem mnogo manje no inače... ..................................osmijeh vam ostavljam.... |