Slavko Kukec - PiPi
25.03.2009., srijeda
XX
Prijatelj me izda, ja mu razlog dade sad na štapu jednu recku više nosim istina mi zalud, tim` se ne ponosim sada mi samo njegov spomen ostade. Riječi mi nikad nisu, k`o da prosim dug je jezik taj što prijatelje krade, hoće slova da se istog trene svade, pa jezikom oštrim, k`o s kosom kosim. Utjeha mi nije ponos il` istina nit me tješi blagost koju nisam dao već iz ovog` stiha sva srca vedrina. Poznam ceste po kojima je hodao, sam po svojoj kročim, bojim se daljina jer sad spoznah te samoće besmisao. |