Slavko Kukec - PiPi
21.03.2009., subota
VIII
|
Pjesnik sam i ne umijem drugačije buntovno mi srce za pravicom žudi i ne ištem više no što mi milije komadić neba za ispaćene grudi. Zar bi bilo za te; šutjeti mudrije križat ruke grčiti se nekoj nadi, il` k`o pjesnik biti što mu srce bije prije nego li ga osudiše ljudi. Ne dvoji ti o poznatoj mojoj sudbi laka zemlja naposljetku svakog čeka al` neće nebo za svakim grmjet gromko. Smrti se ne odupirem i kosidbi, jer tijelo nam nije za dovijeka, već duša; u stihu slovo elegijsko. |
