skrpun

petak, 29.11.2013.

Pederi i oskoruše

Kako se već neko vrijeme sve vrti oko referenduma, oko braka, oko 'Mikelanđela' i lezbijki, oko drukčijih, i meni je komentar na vrh jezika pa moram lanut.
Mislim da neću pogriješiti ako promišljam da je ovo stanje nastavak vukovarskog igrokaza sa drugim glumcima u glavnoj ulozi a da je pogon isti, isto je zaleđe, isti je cilj.
Ipak najteže od svega jest to da su i platiše isti, državni proračun-narod, pa ispada da sami sebi plaćamo svoje podjele i svađe.
Ovo je projekt koji se pomno i pažljivo priprema pa se strogo vodi računa koga staviti za vođu jer tu zadaća čelnoj osobi to jest gospođi Markić ne završava. U ovom slučaju, mada ne manje važni, ipak su svi ostali kooperanti ili podizvođači.
Odabrana od financijera (djelomičnog, što je i sama priznala u tv emisiji 'forum') to jest Crkve moglo bi se reći da je ovo njezin projekt života i čini se da nema sile koja će je spriječiti da uspije.
Ovakvi projekti ne dolaze preko noći oni se spremaju godinama, razrađuju se detalji, pipa se bilo puka pa kad se poslože kockice onda se krene.
Valja priznati da je gospođa Markić odlično odradila svoj posao!

Da je bilo mudrosti od strane vladajućih pa u samom začetku umjesto da potrošimo 50milijuna kuna iz proračuna za referendum reći im: 'ok, vaša opcija i tako prolazi pa hajmo to ubaciti u ustav bez referenduma'! Mislim da bi to bilo mudro jer bi izbjegli ružne podjele i polarizaciju koja je zapravo jedina svrha ovog referenduma. 'Ko šljivi Mikelanđela.
Tim potezom izbili bi im 'balotu iz zoga' koja naručiteljima isključivo služi da vide na kojoj su poziciji i da li je otvoren put za slijedeći potez. Čisti test.

Za očekivati je da u dogledno vrijeme gospođa Markić obznani kako je pristupila HDZ-u jer osnivanje nove stranke pod patronatom crkve ipak je iluzoran i dugoročan posao. Ovako šanse su velike jer budimo iskreni Karamarkova popularnost je vrlo upitna i u samoj stranci pa se nastoji dovesti nekoga tko, kako se bar nadaju, može imitirati Merkelicu.

Kako je sad 'in' izjasniti se na kojoj si strani, vukovarska hrvatska ili ne vukovarska, pederi ili ženoljupci, bračani ili vanbračni valja držati usta dobro zaključana jer nikad ne znaš na kakvu ćeš toleranciju naletjet. Mada referendumsko pitanje glasi:
'JESTE LI ZA TO DA SE U USTAV REPUBLIKE HRVATSKE UNESE ODREDBA PO KOJOJ JE BRAK ŽIVOTNA ZAJEDNICA ŽENE I MUŠKARCA?' pitanje u puku jest: jesi li peder ili nisi?
Želim reći, ma kakvo da je pitanje i ma o čemu da se odlučuje zainteresirane strane će naći onaj komadić fitilja koji će zapaliti masu i ako nije ničim povezan s temom.
Budimo realni ovo je Karamarko-crkveni test i nastavak probijanja tunela do vlasti jer 'cunami' sudovanja može biti pogibeljan pa i ako se na tom putu nađu neke manjinske skupine, a božemoj, gazi!
S toga mi se nameće pitanje da li mi kao narod, kao država, idemo prema gore ili prema dolje?
Ako je suditi po načelu inverzivne logike i po činjenici da se nitko ne usudi ulagati u LN a na osnovu optimizma koji stidljivo proviruje iz usta političara onda mislim da idemo prema dolje.
Hod prema dolje čini nam se mnogo bolji nego ići gore jer tako još uvijek imamo jednu dodatnu ili pomoćnu stepenicu a to je kad smo dolje tek onda dođe ono gore a na kraju od gorega dolazi još gore.

Mi smo poseban narod, bogom dan, i kao takvima ne vrijede ona klasična razmišljanja, klasične metode, ma ništa što je već uhodano. Mi smo van svakih ustaljenih normi i iznad svih poznatih modela upravljanja državom jer već u samom pozdravu, ushitu ili pokliču spominje se 'Bog i Hrvati'.
A čim smo uz samog Boga to jest uzvišeni, kao takvi ne podliježemo svakodnevnim konstrukcijama i ustaljenoj kolotečini nego smo visoko nad tim, ne u oblacima mi smo iznad oblaka, neovisni lebdimo u svemiru.

S toga me ovo podsjetilo na Paškića i pregršt zrelih oskoruša kad ih je stavio na banak. Podsmjesi okolnih prodavača na pazaru jasno su aludirali na sprdnju ali Paškića to nije obeshrabrilo pa je kupcima izgovarao cijenu po komadu da im se vrtjelo u glavi.
No ne lezi vraže naiđe uštogljeni gospodin i zapodjenu oni povjerljivi razgovor kojega ostali nisu mogli čuti. Onda Paškić otvori škartoc i ubaci oskoruše a puno veliku novčanicu metne u džep.
Objesile su se čunjke promatrača i nestalo je smijeha pa su ga napali da im kaže u čemu je kvaka.
Nije Paškić skrivao ključ uspjeha nego im je rekao kako je objasnio gospodinu da je to najbolji afrodizijak koji postoji, puno bolji od razvikanih tartufa i nekakvih mušica te da je dogovorio posao za dalje.
- Jedino je problem što mu se više ne smijem pojavit na oči.

Nažalost za 'uspjeh' nije bitan sadržaj već samo celofan a starčad Zagore znaju reći: 'što ovca ležeći vidi to nije daleko'!
- 17:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 19.11.2013.

Neki čudni ljudi

'Zaustavili su nas neki čudni ljudi meni nepoznati'! Rekao je to Borković-Mladi Jastreb povodom događaja u Vukovaru.
Dan kad emocije ključaju, kad su 'Dunav i Vuka' u očima svih koji su izgubili svoje bližnje! Na dan koji postoji samo za tišinu i pijetet neki 'čudni ljudi' su odrađivali svoj pakleni plan bez emocija, bez pijeteta i bez poštivanja osjećaja prisutnih.

Dan kad je izvršen državni udar.

Da, upravo to! Teško je to napisati i izgovoriti ali to se dogodilo u Vukovaru 18.11.2013g.
Blokirao se prolaz Državnom Vrhu u svojoj zadaći!
Mladi Jastreb pozvao je svoje suborce i oni su prokrčili sebi put no pitam se: što bi se desilo da se i Državni Vrh pokušao nasilno probiti?
To se zapravo i čekalo a po zluradom smiješku na karamarkovom licu i na dah izgovorene rečenice da je u jednoj koloni 'cijeli narod od Dubrovnika do Iloka' sasvim jasno je pokazao da situacijom vlada uz pomoć skrivenih pomoćnika i sveprisutnog Jocića.
'Nepoznati ljudi' očito nisu stranci i očito su zaradili dobru faturetu.
Kamere su snimile tu scenu a time i aktere pa je za očekivati da se 'država' ovime ozbiljno pozabavi jer slijedeći korak bit će puno ružniji.

Ne smijemo se ograničiti samo na fizičko nasilje i kao takvo procesuirati jer naše tijelo osim kostiju, nešto šporke vode i malo moždane mase ima još jednu bitnu sastavnicu pa i dimenziju. Duh ili duša, psiha koja se tako rijetko spominje i te kako zna boljeti čak i više od fizičke boli.
Stružući po njoj, kljucajući je kao vrane lešinu i grabeći tkivo raznoseći ga i prosipajući po svima nama pokazuju svoj primitivizam a time i bolesnu nadmoć. Stvaraju se invalidi ili zombiji, samoubojice ili teški depresivci, stvara se rana koja ne može zacijeliti.

Upravo to rade određene skupine te na nevolji i otvorenim ljudskim ranama skupljaju politikantske poene za svoju prljavu rabotu.
- Ja sam se za ovo borio!
- I ja sam!
- Je, ali ti ne voliš Hrvatsku koliko ja!?

Za takvu rabotu ne smije biti tolarancije i to se mora procesuirati. Pojedinci moraju odgovarati za svoja djela raspirivanja mržnje a kako rekoh na snimci su dobro vidljivi.

I na koncu čemu sve to? Čemu zagorčavati život koji i tako traje svega pedesetak godina ako ne računamo pelene prije i poslije.
Radi 'prijestolja'?
Čemu takav život? Ako liježeš sa strahom i budiš se s mržnjom ili obrnuto zar nije bolje odmah biti ubijen?!
- 00:20 - Komentari (23) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.11.2013.

Uz kavicu

Na putu prema dolje zastali smo u Šibeniku malo opružiti noge i osvježiti se.
Tiho je, ne zuje dizalice, ne stružu kamioni. Na gatu se nešto malo čeprka a iz pravca jugoistoka to jest poluotoka Mandalina nadiru Turci, grade hotelski komleks.
Ona kaže da prođemo uz skaline kraj katedrale pa kalelargom do kazališta i tu popijemo kavicu.
Želja i zapovijed uslišeni. Sjednemo za slobodni stol, malo povučem hlače na koljenima a Ona namješta stražnjicu kao kvočka na jajima.
Šta ćemo? Kavicu s čašom 'krke' a Ona plus dvije kremšnite. Učinile su joj se svježe iza stakla pa ne može odolit. To znači da računam oko Rogoznice, ako ne i prije, stat i pružit rolnu papira, naučio sam šutit, zdravije je.

Za stolom do našega sjedi vremešni gospodin očito u mirovini i lista neku šibensku novinu. Prolazi tipični hrvatski penzioner i javi se gospodinu na što ga ovaj pozove da sjedne.
- Neman ti vrimena, prešin.
- Ajde ja ću platit piće.
Sjedne penzić naspram penzića-gospodina i zapodjenu razgovor, očito je da se dobro znaju.
Sad su svi stolovi popunjeni i ako mi po dobi ostali gosti ne izgledaju niti na po puta do penzije a tek je 11h.
Pričaju glasno pa i ako ne želim slušati tuđi razgovor nemam izbora. Možda je i bolje, Ona i ja rado šutimo. Dugo smo skupa pa se čini da smo potrošili sve bajke.

Razgovor su zapodjenuli o nekoj dodjeli financijskih sredstava za obnovu fasada te prozora i vrata.
Postajalo je sve zanimljivije uz podizanje tona a inače Dalmatinci pričaju da bi čovjek pomislio kako se svađaju ali nije. Ustvari teško se može odrediti granica kad priča prelazi u svađu. Znam to jer sam svjedočio takvom susretu uz ogradni zid, slušaš kako pričaju i odjednom vidiš letvu ili dršku od motike kad poleti u glavu sugovornika.
Uglavnom uglađeni gospodin hvalio je akciju sadašnje vlasti u gradu (HDZ) kao vrlo pozitivnu i pokazivao sugovorniku novinu.
Spominjao je kako njegova stranka misli na siromašne te kako je radi njih i zamišljena ova akcija, kamo sreće da se ovako radi na nivou države.
Malo su zašutili pa obični penzić veli:
- I Bubalo je dobija?
- Zar nije zaslužija! Dobija je za obnoviti stari krov koji je postavljen još koncen osandesetih godina.
- Bogati, pa nisu to mudante. A jesu li i ovi drugi isto tako 'siromašni'?
- Paško?!
- Vidi ovo…
- Šta?
- Pa svi su iz vaše stranke.
- Paško…znam te cili radni vik a opet nikad nisan slutija da si tako sklon diskriminaciji.
Zaboga pa nećemo u 21 stoljeću diliti ljude po stranačkoj pripadnosti.

Sreli su se moj i njezin pogled, pjatić je prazan, ćikare isto, konobar je podmiren, ajmo mi dalje, prema dolje.
- 13:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 12.11.2013.

Snowden javlja

Vlast: Nadane 'si sve pospremio?
Nadan: Sve pospremljeno.
Vlast: Ok dolazimo po tebe.
Nadan: A Božidar?
Vlast: Tražio je još vremena.
- 09:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #