Kako se već neko vrijeme sve vrti oko referenduma, oko braka, oko 'Mikelanđela' i lezbijki, oko drukčijih, i meni je komentar na vrh jezika pa moram lanut.
Mislim da neću pogriješiti ako promišljam da je ovo stanje nastavak vukovarskog igrokaza sa drugim glumcima u glavnoj ulozi a da je pogon isti, isto je zaleđe, isti je cilj.
Ipak najteže od svega jest to da su i platiše isti, državni proračun-narod, pa ispada da sami sebi plaćamo svoje podjele i svađe.
Ovo je projekt koji se pomno i pažljivo priprema pa se strogo vodi računa koga staviti za vođu jer tu zadaća čelnoj osobi to jest gospođi Markić ne završava. U ovom slučaju, mada ne manje važni, ipak su svi ostali kooperanti ili podizvođači.
Odabrana od financijera (djelomičnog, što je i sama priznala u tv emisiji 'forum') to jest Crkve moglo bi se reći da je ovo njezin projekt života i čini se da nema sile koja će je spriječiti da uspije.
Ovakvi projekti ne dolaze preko noći oni se spremaju godinama, razrađuju se detalji, pipa se bilo puka pa kad se poslože kockice onda se krene.
Valja priznati da je gospođa Markić odlično odradila svoj posao!
Da je bilo mudrosti od strane vladajućih pa u samom začetku umjesto da potrošimo 50milijuna kuna iz proračuna za referendum reći im: 'ok, vaša opcija i tako prolazi pa hajmo to ubaciti u ustav bez referenduma'! Mislim da bi to bilo mudro jer bi izbjegli ružne podjele i polarizaciju koja je zapravo jedina svrha ovog referenduma. 'Ko šljivi Mikelanđela.
Tim potezom izbili bi im 'balotu iz zoga' koja naručiteljima isključivo služi da vide na kojoj su poziciji i da li je otvoren put za slijedeći potez. Čisti test.
Za očekivati je da u dogledno vrijeme gospođa Markić obznani kako je pristupila HDZ-u jer osnivanje nove stranke pod patronatom crkve ipak je iluzoran i dugoročan posao. Ovako šanse su velike jer budimo iskreni Karamarkova popularnost je vrlo upitna i u samoj stranci pa se nastoji dovesti nekoga tko, kako se bar nadaju, može imitirati Merkelicu.
Kako je sad 'in' izjasniti se na kojoj si strani, vukovarska hrvatska ili ne vukovarska, pederi ili ženoljupci, bračani ili vanbračni valja držati usta dobro zaključana jer nikad ne znaš na kakvu ćeš toleranciju naletjet. Mada referendumsko pitanje glasi:
'JESTE LI ZA TO DA SE U USTAV REPUBLIKE HRVATSKE UNESE ODREDBA PO KOJOJ JE BRAK ŽIVOTNA ZAJEDNICA ŽENE I MUŠKARCA?' pitanje u puku jest: jesi li peder ili nisi?
Želim reći, ma kakvo da je pitanje i ma o čemu da se odlučuje zainteresirane strane će naći onaj komadić fitilja koji će zapaliti masu i ako nije ničim povezan s temom.
Budimo realni ovo je Karamarko-crkveni test i nastavak probijanja tunela do vlasti jer 'cunami' sudovanja može biti pogibeljan pa i ako se na tom putu nađu neke manjinske skupine, a božemoj, gazi!
S toga mi se nameće pitanje da li mi kao narod, kao država, idemo prema gore ili prema dolje?
Ako je suditi po načelu inverzivne logike i po činjenici da se nitko ne usudi ulagati u LN a na osnovu optimizma koji stidljivo proviruje iz usta političara onda mislim da idemo prema dolje.
Hod prema dolje čini nam se mnogo bolji nego ići gore jer tako još uvijek imamo jednu dodatnu ili pomoćnu stepenicu a to je kad smo dolje tek onda dođe ono gore a na kraju od gorega dolazi još gore.
Mi smo poseban narod, bogom dan, i kao takvima ne vrijede ona klasična razmišljanja, klasične metode, ma ništa što je već uhodano. Mi smo van svakih ustaljenih normi i iznad svih poznatih modela upravljanja državom jer već u samom pozdravu, ushitu ili pokliču spominje se 'Bog i Hrvati'.
A čim smo uz samog Boga to jest uzvišeni, kao takvi ne podliježemo svakodnevnim konstrukcijama i ustaljenoj kolotečini nego smo visoko nad tim, ne u oblacima mi smo iznad oblaka, neovisni lebdimo u svemiru.
S toga me ovo podsjetilo na Paškića i pregršt zrelih oskoruša kad ih je stavio na banak. Podsmjesi okolnih prodavača na pazaru jasno su aludirali na sprdnju ali Paškića to nije obeshrabrilo pa je kupcima izgovarao cijenu po komadu da im se vrtjelo u glavi.
No ne lezi vraže naiđe uštogljeni gospodin i zapodjenu oni povjerljivi razgovor kojega ostali nisu mogli čuti. Onda Paškić otvori škartoc i ubaci oskoruše a puno veliku novčanicu metne u džep.
Objesile su se čunjke promatrača i nestalo je smijeha pa su ga napali da im kaže u čemu je kvaka.
Nije Paškić skrivao ključ uspjeha nego im je rekao kako je objasnio gospodinu da je to najbolji afrodizijak koji postoji, puno bolji od razvikanih tartufa i nekakvih mušica te da je dogovorio posao za dalje.
- Jedino je problem što mu se više ne smijem pojavit na oči.
Nažalost za 'uspjeh' nije bitan sadržaj već samo celofan a starčad Zagore znaju reći: 'što ovca ležeći vidi to nije daleko'!
Post je objavljen 29.11.2013. u 17:36 sati.