Uz kavicu
Na putu prema dolje zastali smo u Šibeniku malo opružiti noge i osvježiti se.
Tiho je, ne zuje dizalice, ne stružu kamioni. Na gatu se nešto malo čeprka a iz pravca jugoistoka to jest poluotoka Mandalina nadiru Turci, grade hotelski komleks.
Ona kaže da prođemo uz skaline kraj katedrale pa kalelargom do kazališta i tu popijemo kavicu.
Želja i zapovijed uslišeni. Sjednemo za slobodni stol, malo povučem hlače na koljenima a Ona namješta stražnjicu kao kvočka na jajima.
Šta ćemo? Kavicu s čašom 'krke' a Ona plus dvije kremšnite. Učinile su joj se svježe iza stakla pa ne može odolit. To znači da računam oko Rogoznice, ako ne i prije, stat i pružit rolnu papira, naučio sam šutit, zdravije je.
Za stolom do našega sjedi vremešni gospodin očito u mirovini i lista neku šibensku novinu. Prolazi tipični hrvatski penzioner i javi se gospodinu na što ga ovaj pozove da sjedne.
- Neman ti vrimena, prešin.
- Ajde ja ću platit piće.
Sjedne penzić naspram penzića-gospodina i zapodjenu razgovor, očito je da se dobro znaju.
Sad su svi stolovi popunjeni i ako mi po dobi ostali gosti ne izgledaju niti na po puta do penzije a tek je 11h.
Pričaju glasno pa i ako ne želim slušati tuđi razgovor nemam izbora. Možda je i bolje, Ona i ja rado šutimo. Dugo smo skupa pa se čini da smo potrošili sve bajke.
Razgovor su zapodjenuli o nekoj dodjeli financijskih sredstava za obnovu fasada te prozora i vrata.
Postajalo je sve zanimljivije uz podizanje tona a inače Dalmatinci pričaju da bi čovjek pomislio kako se svađaju ali nije. Ustvari teško se može odrediti granica kad priča prelazi u svađu. Znam to jer sam svjedočio takvom susretu uz ogradni zid, slušaš kako pričaju i odjednom vidiš letvu ili dršku od motike kad poleti u glavu sugovornika.
Uglavnom uglađeni gospodin hvalio je akciju sadašnje vlasti u gradu (HDZ) kao vrlo pozitivnu i pokazivao sugovorniku novinu.
Spominjao je kako njegova stranka misli na siromašne te kako je radi njih i zamišljena ova akcija, kamo sreće da se ovako radi na nivou države.
Malo su zašutili pa obični penzić veli:
- I Bubalo je dobija?
- Zar nije zaslužija! Dobija je za obnoviti stari krov koji je postavljen još koncen osandesetih godina.
- Bogati, pa nisu to mudante. A jesu li i ovi drugi isto tako 'siromašni'?
- Paško?!
- Vidi ovo…
- Šta?
- Pa svi su iz vaše stranke.
- Paško…znam te cili radni vik a opet nikad nisan slutija da si tako sklon diskriminaciji.
Zaboga pa nećemo u 21 stoljeću diliti ljude po stranačkoj pripadnosti.
Sreli su se moj i njezin pogled, pjatić je prazan, ćikare isto, konobar je podmiren, ajmo mi dalje, prema dolje.
|
