Biti ravnopravni
Trebamo da, ali nismo i siguran sam da nikad nećemo biti!
Iskoračimo li samo jedan korak u stranu, van kolone, uočit ćemo da svojim ponašanjem kopirate Crkvu ili nekadašnjeg crnogorskog vladara Knjaza Nikolu. Ovaj potonji primijenio je 'pravednost' kod podjele žita a Crkva kod podjele ljudi.
Osoba koja skrušeno živi cijeli život po nauku Crkve umrijet će a o njemu niko riječi neće prozboriti. Zaboravi se isti trenutak kad ode pod kamen a trebao bi se i vjernicima i nevjernicima spominjati kao uzor.
No kad osoba dođe iz 'komune', iz zatvora ili 'Afganistana' i objavi da je vjernik o njemu će se od strane Crkve nizati hvalospjevi i nema mise na kojoj se neće spomenuti u pozitivnom kontekstu a ne rijetko i uzdizati na pijedestal uzoritosti.
Evo istim putem i Linić gazi zaboravljajući da su u državnoj blagajni novci poreznih obveznika i da se s njima mora odnositi kako to zakon nalaže.
Naravno, ovdje se radi o novcima koji se nisu uspjeli naplatiti ali to ne znači da se treba posustat i pomagati a ne znati kome se pomaže. Pomoći da ali u rijetkim situacijama kad su u pitanju bolest, nesreće i prirodne katastrofe.
Liniću i ja sam imao kredit i obrt. I ja sam propao zahvaljujući bivšoj vlasti koja je prešutno odobravala rad na crno ili sivu ekonomiju kako se to kulturnije kaže mada se ni sad ništa nije promijenilo na bolje.
Jedna digresija. Karamarko kaže kako će ova vlast za sobom ostaviti 'spaljenu zemlju' a ja dodajem da su oni za sobom ostavili 'popaljenu zemlju'!
Obrt sam bio prisiljen zatvoriti ali kredit nisam mogao zatvoriti niti sam razmišljao kako smuljati da ga ne vraćam. Kredit sam vratio do zadnje lipe po cijenu i tako srozanog standarda. Bilo je dana, o da, puno dana da smo bili gladni a da o odijevanju, putovanju, ljetovanju, novom autu i sl. nismo niti sanjali. Bilo je ali kredit se vratio. Ova množina odnosi se na moju obitelj jer smo dijelili istu sudbinu.
Sad vidim da sam ispao smiješan, da sam bio budala.
Znam puno ljudi koji su dobivali kredite u ciframa koje su u meni izazivale strahopoštovanje pa čak i jezu.
Znam te ljude kojima je hipoteka bila jedino članska iskaznica.
Razgovarao sam s nekima zaprepašten kako se usuđuju podići tolike cifre a oni su mi s podsmjehom odgovarali: 'zašto ne, to se i tako neće vraćat! Danas se tako posluje prošla su ona vremena kad smo se zadovoljavali sitnišem'!
Kupovale su se 'srpske kuće', bijesni automobili, jahte, stanovi…sve na kredit ili birtijskim rječnikom rečeno, 'na brukvu'.
Naravno nisam mogao vjerovat u to što čujem i vidim pa sam smatrao da su ili nedovoljno zreli ili kreću u veliki, planski dobro razrađen biznis.
Sad vi gospodine Liniću njima opraštate kredit i kažete da neće biti pošteno spram onih koji su uredno vraćali svoje dugove?
To znamo! Ali ostavite se prodike o poštenju, riječ je o novcu i dobro provjerite o kome se radi jer može čovjek imati jednu nekretninu na svoje ime a sve ostalo je nepoznato.
Gospodine Liniću, ne činite od nas veće budale nego jesmo!
Svačiji životni list ispisan je na obje stranice, na jednoj su dobra a na drugoj ostala djela.
Osoba koja živi časno ne treba svoj životni list presavijati i lijepiti ga pa s toga izdvojite presavijene listove.
|
