skolioza

britanske bolnice

upravo sam se vratila s kontrole koju sam imala u jednoj britanskoj bolnici i želim sve dojmove staviti na papir, odnosno utipkati u kompjuter dok su još friški.

čekala sam na termin otprilike 2 ili 3 mjeseca. negdje prije mjesec dana sam dobila pismo u kojem me pozivaju na pregled kod tog i tog doktora, a prije pregleda koji je bio najavljen za 14 h pisalo je da odem na rentgen koji će trajati između 30 i 45 minuta.
Na pismu su također bile upute kako da dođem na rentgen i kako da dođem do doktora. Velika je bolnica, pa se lako izgubiti. Već sam jednom tamo bila (išla vadit krv) pa se bila izgubila.

U 13.30 bila sam na rendgenu, dali su mi neku bolničku halju da obučem, i vrećicu da stavim u nju svoje stvari i onda sam tako samo u halji, gaćicama, tenisicama i čarapama čekala jedno 3 minute u čekaonici da me prozovu za rentgen. Na rentgenu su radila neka dva frajera koja su se stalno konzultirala. Super im je ta eks rej mašina, ne moraš držati dah, nego normalno disati i biti u položaju u kojem si inače. ja sam se čak malo i mrdala, ali to uopće nije smetalo. i nisu morali ponavljati rentgen. I najbolje je što su uspijeli uhvatiti moju cijelu kičmu!! s tim naši radiolozi uvijek imaju problema, pa me nekad moraju slikati u dva dijela.

napravili dvije slike, jednu sprijeda, drugu sa strane. i sad najbolji dio: rentgen odjel pošalje mom doktoru sliku preko intraneta!! i doktor samo u eksploreru mora utipkati web stranicu na kojoj se nalazi moja slika. Kako COOL!!

nakon što sam se presvukla pratila sam upute kako doći do ortopedije, malo sam se izgubila i onda mi je čistač pomogao. na ortopediji sam bila u 13.59. provjerili su moje podatke, pa sam im morala dati kontakt od next of kin
zatim sam morala razgovarati s nekom ženom da vidi pokriva li osiguranje meni pregled kod doktora, a kako sam studentica nije bilo problema.

bilo je dosta ljudi u čekaonici, ali nije bilo prenatrpano. pričekala sam 10-ak minuta i onda me je doktor pozvao, na njegovom kompu sam vidjela rentgen svoje kralješnice, najbolji rentgen do sada i imao je neki tool koji mu je odmah izračunavao supnjeve zakrivljenja na različitim mjestima.
pitao me gdje sam radila operaciju i tko je radio, i kako mu Dubrava nije ništa značila rekla sam u jednoj velikoj bolnici. Pitao je zašto me nisu operirali sa strane, pa sam objasnila da sam imala jednu krivulju koja je bila visoko gore, pa nisu mogli doprijeti do tamo ako bi išli sa strane.

rekla sam mu da mi se šipka miče i da mi to smeta, jer me na trenutke uhvate snažni bolovi. on je stalno pitao boli li me donji dio kralješnice - a mene ne boli tako jako donji, gornji mi je gori.

onda me išao pregledati. prije toga je pozvao sestru da bude chaperon, ja se skinula do pojasa (grudnjak je ostao), ali sam morala izuti cipele i čarape. čudno je bilo on nije direktno pričao sa mnom za vijeme toga nego bi zamolio sestru (anštandsdamu) da meni kaže što trebam napraviti. Čudno, jelda? a moraju se osigurati, ne žele da ih netko tuži za seksualno zlostavljanje.

kako sam imala neke stare rentgene od prije godinu i od prije pola godine zaključili smo da se moja kičma nije puno pogoršala i da još uvijek imam nekih 25 stupnjeva. najviše što sam vijdela na onom što je kompjuter pokazao, a to je moja donja krivulja, bilo je 27.7, ove ostale krivulje nisu bile tako strašne.

zaključili smo da je sve vjerojatno lijepo sraslo i da se neće pogoršavati. JUPIIIIIIII
dva gornja šarafa su olabavila i zato šipke ispadaju, a jedan donji šaraf je pukao, i on se više boji za taj donji šaraf, ali ja nemam nikakvih tegoba dolje. Rekao mi je da su šarafi i šipke prekriveni sa scar tissue, kako sad to prevesti, Bero javi se, neko tkivo uglavnom koje se stvori kad stvari zarastaju.

znači nisu sad ti šarafi niti šipke odijeljeni od tijela, nego ih je tijelo integriralo, kao kad more integrira potopljeni brod.

i da sad vadimo te šipke, oni bi morali klesat unutar tog tkiva da ga izvade, i napravili bi više štete nego koristi. Također, još je to sve friško, operacija je bila prije godinu i pol, pa još nije najbolje sve sraslo. Doktor Crawford, kao i Kovač, predlaže da s tim živim, pa ako mi baš smeta, možemo vaditi.

eto vi ostali kojima šipke ispadaju, sad znate kakva je situacija. nije ništa strašno, a ako boli, boli.. štasad. Barem smo više-manje ravne/ravni.

MOram sad ići, ela draga, držim ti fige da sve bude dobro. super su mi slike iz zagreba!
ćao svima i veliki pozdrav!!

Draga Skolly!

Divno i vrlo ljudski!
Bio bi prvi komentar ove tvoje blog-akcije pomaganja skoliozama.
Uistinu, od srca i iz pete, cestitam na altruizmu i dobroj energiji.

Naravno, i ja spadam u operirane krivudave kraljeznice.
1977. sam godiste, operiran 1995. KBC Salata.

Zivim sasvim normalno, zasad bez ikakvih fizickih poteskoca.
Osim onog sto strucno nazivaju kozmeticka deformacija – ne prestrasna grbavost.

Ha ha ha.
Sjajno je kako se zdrave i duhovite ideje brzo skompaju i skuze. Jucer sam na bazenu sreo curu i decka koji su priznali kako i oni plivaju zbog loseg drzanja i skolioze. Odmah mi je palo na pamet kako treba osnovati drustvo skolioticara. Everybody, join the club.
Zapoceli smo dobro poznatu pricu: lose drzanje, strahovi, kompleksi, pubertet, grba, prsa, rebra, struk... stupnjevi krivulje... platinasta sipka. Strahovi i kompleksi sasvim simpaticno povezuju ljude; zakljucili smo kako kriva kraljeznica predstavlja isto sto i klempave usi, dugi nos, sest prstica na nogama, malverzacije u privatizaciji ...
Ukratko:
u mom realnom, anti-cyber zivotu u 99.9 posto slucajeva prezirem virtualni svijet igrica, blind dateova, traceva, foruma, postova, nickova, mobitela, chatova, pa i blogova. Medjutim, ovaj skolioza-blog je vrlo koristan. Stoga, ako nekoga moze ohrabriti ili oraspoloziti nekoliko rijeci iz mog iskustva bio bih presretan.

Ukoliko imate skoliozu to vam nije najgore sto vam se moze dogoditi u zivotu. Naprimjer zaglavis se u liftu i nisi sam: imas grbu pored sebe. Ili u tramvaju ti ljudi zapinju o ledja i misle kako spadas u "ovu danasnju neljubaznu mladez". Naravno, nekad je to tezak kompleks i oduzima puno energije i otvara beskonacne nesigurnosti, ali stvari treba pogledati u oci. I to je to!!!

Moj slucaj je bio lagan pa vam ne mogu ispricati neku herojsku epopeju, no svakako treba snage i volje, suprotstaviti se skoliozi i hrabro odlaziti na vjezbe ili cak i na operaciju. Sve ovisi od slucaja do slucaja.

Sjecam se da sam u pubertetu, a to se iskreno ponekad dogodi i sad, strepio hoce li me neka cura pitati o ledjima, lopatici i slicno, hoce li pasti u nesvjest, tko ce me uzeti takvog... No covjek se na sebe nauci. Bitno je odrzati zdravlje, jer skolioza moze dovesti do gadnih fizickih poteskoca - dakle zdravstvenih. Ljubav je stvar energije duha, a ne mesa. Ali bio bih neiskren da ne priznam koliko taj kompleks ruje iznutra, posebno mladu,
neizgradjenu osobu. Ali onda to shvatis kao izazov. Nakon toga su dosle djevojke, ljubav, zivot bez trtarenja. S nama na odjelu u bolnici cesto su lezala djeca od 5-6 godina s operiranim kukovima, sipkama u rukama i nogama zajedno. Pa kad vidis njihovu upornost i hrabrost ne pada ti na pamet nikakav Quasimodo i kukanje.
Takodjer, dobro poznajem neke osobe s posebnim potrebama ili sto ljudi kazu invalide, koji rasturaju vlastiti zivot usprkos svom nedostatku i validni su sto na kvadrat.

Stoga svi vi klinci, pogledajte komplekse u oci, hvataj se bazena, korektivne gimnastike i redovitih pregleda, a ukoliko je potrebna operacija, onda i to. Vec sam rekao, moj slucaj je prosao posve bezbolno. Zdravlje me dobro sluzi pa se rekreativno bavim npr. i planinarstvom. Cesto zaboravim na sipku i operaciju. Ne! Sipka ne svira na aerodromskim carinama!

Dalje vas ne bih zamarao. Skolly je obradila sve teme i pitanja, a i osobe svjeze operirane mogu vam objasniti ostale sitnice.
Ono najvaznije je: pogledati svemu u oci, biti hrabar i uporan.

A sad vi možda možete pomoći meni:
Zna li netko gdje se u Zagrebu ili Hrvatskoj ili Austriji moze napraviti MR (magnetska rezonancija) operirane kraljeznice u kojoj se dakle nalazi platinasta sipka? Cijena? Termin? Preko zdravstvenog ili kod privatnog lijecnika?

Pozdrav Marin

ISPRIKA

zahvaljujem ljudima koji su mi ukazali na to da sam na blogu navela pogrešnu email adresu. Oprostite, moj bed, nije mi uopće jasno kako se to dogodilo.
Znači, moj mail je s_kolioza@yahoo.co.uk, a ne s_kolioza@yahoo.com